Iza naizgled bezazlenih kopija luksuznih torbi, patika i satova krije se industrija teška više od 2.000 milijardi dolara, koja danas raste brže nego ikada.
Dok su nekada falsifikovane torbe bile rezervisane za ulične pijace, danas se proizvode u sofisticiranim mrežama koje koriste najmoderniju tehnologiju i direktno pune kase organizovanog kriminala.
Na udaru su gotovo sve svjetske marke: od Louisa Vittona, Guccija, do Nikea i Rolexa. Carinske službe širom svijeta zapljenjuju desetine miliona komada godišnje, ali se procjenjuje da samo mali dio zaista bude otkriven. Prema zvaničnim podacima američkih vlasti, vrijednost robe koja bi na tržištu dostigla cijenu od pet milijardi dolara završila je u skladištima carine u samo jednoj godini.
Problem, međutim, nije samo ekonomski. Stručnjaci upozoravaju da se iza centara za proizvodnju falsifikata često nalaze kriminalne grupe koje novac koriste za pranje profita, trgovinu drogom, pa čak i finansiranje ekstremističkih mreža. Kupovina „bezazlene“ kopije tako postaje direktan doprinos globalnom kriminalu.
Zdravstveni rizici također nisu zanemarivi. Analize laboratorija u Evropi i SAD pokazale su da se u lažnom nakitu i odjeći mogu naći opasne koncentracije kadmija, olova i nikla, dok patike i garderoba proizvedene u nelegalnim pogonima često sadrže zabranjene hemikalije koje mogu izazvati alergije, iritacije i hronične posljedice.
Uprkos rizicima, potražnja raste. Razlog je jednostavan. Kupci žele luksuz po pristupačnoj cijeni, a internet je otvorio vrata masovnoj prodaji, od društvenih mreža do oglasnih platformi. Istovremeno, proizvođači falsifikata postaju sve bolji, pa je razliku između originala i kopije ponekad moguće otkriti samo laboratorijskim testiranjem.
Stručnjaci upozoravaju da će borba protiv falsifikata biti jedan od najvećih izazova globalne trgovine u decenijama koje dolaze. Dok god postoji potražnja za „jeftinim luksuzom“, nelegalne fabrike nastavit će raditi punim kapacitetom, sa visokim profitima i još većim rizicima za kupce.