Tim astronoma tvrdi da je u podacima NASA-inog teleskopa Fermi otkrio neobičan sjaj oko centra Mliječne staze koji bi mogao biti prvi trag tamne materije. Ako se potvrdi, bio bi to jedan od najvećih otkrića moderne fizike, ali stručnjaci upozoravaju da je još prerano za slavlje.
Tamna materija je “nevidljiva masa” za koju naučnici vjeruju da čini oko 85 posto sve materije u svemiru. Ne svijetli, ne reflektira i ne upija svjetlost, pa je ne možemo vidjeti teleskopima kao zvijezde i galaksije. Vjerujemo da postoji samo po tome kako gravitacijom vuče vidljivu materiju, održava galaksije na okupu i utječe na način na koji se svemir širi i strukturira.
Sada tim koji vodi profesor Tomonori Totani sa Univerziteta u Tokiju tvrdi da je možda prvi put “uhvatio” trag tih nevidljivih čestica. Analizirali su podatke NASA-inog svemirskog teleskopa Fermi, koji mjeri najenergetičniji oblik svjetla, gama zrake, i fokusirali se na područje oko centra Mliječne staze, gdje bi tamna materija trebala biti najgušća.
U tim podacima otkrili su glatki, halo nalik sjaj gama zraka energije oko 20 gigaelektronvolti, koji se prostire iznad i ispod galaktičke ravnine. Oblik tog “prstena” vrlo dobro odgovara onome što teorije predviđaju za auru tamne materije oko naše galaksije. Modeli kažu da bi određena vrsta hipotetskih čestica, tzv. WIMP-ova, pri međusobnom sudaru trebala nestajati i ispuštati upravo takve gama zrake.
Totani objašnjava da se signal “vrlo dobro poklapa s oblikom očekivane aure tamne materije” i da nijedan poznati astrofizički izvor (poput pulsara ili supernova) zasad ne daje jednostavno objašnjenje. Ako je doista riječ o WIMP tamnoj materiji, to bi značilo da smo prvi put detektirali trag potpuno nove čestice izvan Standardnog modela fizike, otkriće uporedivo s pronalaskom Higgsovog bozona.
Međutim drugi fizičari pozivaju na hladnu glavu. Upozoravaju da je Fermi već i ranije proizvodio “misteriozne” viškove gama zraka oko centra galaksije, poznate kao galactic center excess, koji su se godinama tumačili kao mogući signal tamne materije, da bi kasnije ispalo da ih možda stvaraju običniji izvori, poput velikog broja vrlo brzih neutronskih zvijezda.
I sam Totani naglašava da je potrebna neovisna potvrda, idealno iz drugih dijelova svemira ili drugim teleskopima.
Sljedeći korak bit će pokušati isti tip signala pronaći i u drugim galaksijama, te ga provjeriti s novim generacijama gama teleskopa. Do tada, priča o tamnoj materiji ostaje u statusu “možda smo je prvi put vidjeli” – fascinantna i obećavajuća, ali još daleko od službene potvrde.