Čak i nakon uzorkovanja više zuba iz tzv. lobanja Paracas, naučnici tvrde da još uvijek nema dovoljno genetskog materijala da bi se definitivno isključila mogućnost da ovi ostaci potječu od neke neljudske vrste.
Nova DNK analiza misterioznih mumija s izduženim lobanjama nije uspjela razjasniti njihovo porijeklo, što je ponovo potaknulo dugogodišnje teorije o mogućoj vezi s vanzemaljcima. Istraživači sa Liberty University analizirali su zube iz zbirke poznate kao Paracas lobanje, više od 300 drevnih ostataka pronađenih u Peru tokom 1920-ih godina.
Ranija istraživanja sugerirala su da su ove stožaste lobanje rezultat namjerne deformacije, prakse koju su koristile drevne civilizacije prije više od 2000 godina, između 800. i 100. godine prije nove ere. Međutim, ti zaključci temeljili su se uglavnom na vizuelnim analizama.
Tokom decenija pojavile su se i teorije da mumije predstavljaju ostatke vanzemaljskih bića s neljudskim DNK, iako za to nikada nije bilo konkretnih dokaza. Istraživačica Abigail McDowell navodi da su neki naučnici deformacije objašnjavali kulturnom praksom vezivanja lobanje – metodom kojom se oblikovala glava kao simbol statusa. Drugi su, pak, vjerovali da je riječ o dokazima posjeta vanzemaljaca.
Kako bi došli do odgovora, naučnici su pokušali izdvojiti DNK iz zuba, jer se oni smatraju najotpornijim dijelom tijela koji može sačuvati genetski materijal kroz stoljeća. Testirane su dvije metode – blaža, kojom se uzima prah iz unutrašnjosti zuba, i agresivnija, u kojoj se cijeli zub melje u fini prah.
Iako je agresivnija metoda dala više DNK, količine su i dalje bile premale za pouzdanu analizu. Dok je blaža metoda dala oko 2,3 nanograma po mikrolitru (što odgovara svega nekoliko stotina ćelija), jača metoda je dala oko 14,1 jedinicu. Ipak, za precizne rezultate potrebno je najmanje 20 jedinica.
S obzirom na to da su kontrolni testovi bili ispravni, istraživači vjeruju da je DNK jednostavno previše degradiran zbog starosti ostataka. Planiraju nastaviti istraživanja i primijeniti naprednije metode, poput demineralizacije, kako bi dobili kvalitetnije uzorke.
Zanimljivo je da su naučnici iz Južne Amerike još 2022. godine analizirali 159 lobanja s nalazišta Paracas i utvrdili da je čak 98 posto njih pokazivalo znakove namjerne kranijalne modifikacije. Smatra se da su drevni narodi mjesecima oblikovali lobanje djece pomoću tkanina ili drvenih ploča, kao dio kulturne tradicije i identiteta.
Ipak, zagovornici alternativnih teorija i dalje nude drugačija objašnjenja. David Childress, poznat iz emisije Ancient Aliens, tvrdi da su takve prakse možda bile pokušaj oponašanja “naprednih predaka čovječanstva”. Slične ideje iznosili su i Brien Foerster te Lloyd Pye, koji su smatrali da neke lobanje pokazuju neljudske karakteristike.
Unatoč brojnim teorijama, naučna zajednica i dalje naginje objašnjenju da je riječ o kulturnoj praksi, a ne dokazima vanzemaljskog porijekla. Ipak, bez dovoljno kvalitetnog DNK, misterij izduženih lobanja još uvijek nije u potpunosti riješen.