Poznato je da produženi periodi provedeni u mikrogravitaciji utječu na ljudsko tijelo. To uključuje atrofiju mišića, gubitak gustoće kostiju i promjene u kardiovaskularnom, endokrinom i nervnom sistemu. Međutim, za astronautkinje postoji i veći rizik od razvoja krvnih ugrušaka, sugerišu nedavni nalazi.
Većina studija o ljudskom zdravlju u svemiru uključivala je muške astronaute. Ali kako broj žena astronauta nastavlja da raste, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se riješili potencijalni zdravstveni rizici povezani sa spolom.
To je bila motivacija za novu studiju koja ispituje kako mikrogravitacija utječe na zgrušavanje krvi, posebno kod žena. Studija je obuhvatila 18 žena koje su učestvovale u petodnevnom testu kako bi se procijenio rizik od razvoja opasnih krvnih ugrušaka. Rezultati podržavaju dokaze da su žene u većem riziku od venske tromboembolije i identifikovali su hiperkoagulaciju kao ključni mehanizam.
Na Zemlji se krvni ugrušci često povezuju sa starenjem, ali mogu pogoditi i mlađe ljude. Zbog Zemljine gravitacije, ugrušci se generalno formiraju u venama nogu. U mikrogravitaciji, međutim, krv se nakuplja u glavi, stvarajući uslove u kojima je veća vjerovatnoća stvaranja ugrušaka u gornjem dijelu tijela.
"Otkrili smo da se u svemiru krvni ugrušci češće formiraju u jugularnoj (vratnoj) veni. Odatle ne moraju putovati daleko da bi stigli do pluća ili srca i izazvali ozbiljan medicinski događaj", navodi se u nalazima istraživačkog tima sa Univerziteta Simon Fraser (SFU).
Prvi nagovještaji o ovom riziku pojavili su se 2020. godine kada je astronautkinja na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) razvila neočekivani ugrušak u vratnoj veni. Tim je ispitivao reakcije zgrušavanja kod 18 zdravih žena tokom pet dana u simuliranom bestežinskom položaju koristeći metodu rotacione tromboelastometrije (ROTEM).
Ključni nalazi ukazuju na to da je vrijeme potrebno za početak stvaranja ugruška u mikrogravitaciji duže, ali kada proces počne, ugrušci se formiraju brže. Također, pokazali su veću čvrstoću i stabilnost nego na Zemlji, što otežava njihovu razgradnju. Zanimljivo je da ženski hormoni, prema ovoj studiji, nisu imali utjecaja na ovaj proces.
Ovi nalazi izazivaju zabrinutost za posade koje će biti daleko od medicinske pomoći, poput onih u programu Artemis (Mjesec) ili budućih misija na Mars. Tim istraživača sada upoređuje ove rezultate sa studijama na muškim dobrovoljcima kako bi se informisale buduće medicinske procedure. U međuvremenu, svemirske agencije već osiguravaju redovne ultrazvučne preglede vratnih vena za astronaute na MSS-u.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Acta Astronautica.