Zastrašujuća naučna simulacija otkrila je kako bi se ljudi mogli ponašati kada bi doista znali da se kraj svijeta bliži. Dok neki reagiraju poput likova iz filmova „Mad Max” ili „Fallout”, prepuštajući se nasilju i anarhiji, drugi pokazuju iznenađujuće visok nivo empatije i želju za povezivanjem. Istraživanje provedeno unutar popularne online igre otkriva najmračnije, ali i najplemenitije ljudske porive kada sve izgubi smisao.
Digitalna apokalipsa otkriva stvarnu ljudsku prirodu
Naučnici sa Univerziteta Indiana Bloomington proveli su zapanjujuće istraživanje kako bi otkrili šta bi se dogodilo kada bi čovječanstvo znalo da se kraj svijeta približava. Simulacija je izvedena unutar popularne online igre ArcheAge, masovno višekorisničke internetske role-playing igre (MMORPG), tokom njenog ranog „closed beta” testiranja.
Učesnici su znali da će njihova digitalna stvarnost nestati za samo 11 sedmica. Tokom tog vremena, istraživači su analizirali 270 miliona zapisa o ponašanju igrača kako bi otkrili promjene u njihovim reakcijama kako se približavao kraj.
„MMORPG nije samo igra; to je živi laboratorij u kojem velik broj igrača međusobno djeluje, učestvuje u ekonomskim, društvenim i borbenim aktivnostima”, objašnjava dr. Haewoon Kwak, suosnivač istraživanja sa Univerziteta Indiana Bloomington.
Kada kazne izgube smisao, dolazi do nasilja
Rezultati su pokazali da je većina igrača nastavila sa svojim uobičajenim aktivnostima, ali je manji broj njih pokazao iznenadan porast nasilnog ponašanja. Istraživači su identificirali 334 pojedinca koji su počinili „ubistva” tokom posljednje dvije sedmice virtualnog postojanja svijeta.
U igri ArcheAge, sukob između igrača iste rase klasifikuje se kao „ubistvo” i obično nosi stroge kazne. No, kako se kraj približavao, kazne su izgubile svaki smisao. Igrači su tada, oslobođeni posljedica, pokazali svoje „primitivne nagone”.
„Najvjerovatnije objašnjenje jeste da kazne za nasilje gube značaj kada je svijet ionako osuđen na propast”, pojašnjava dr. Kwak.
Istraživanje je pokazalo i da su nasilnici najčešće pripadali grupi tzv. „churnera” – igrača koji su odlučili napustiti igru prije njenog završetka. Naučnici smatraju da je to dokaz da ljudi postaju skloniji antisocijalnom ponašanju kada izgube osjećaj odgovornosti i pripadnosti.
Većina se ipak okrenula zajedništvu
Uprkos nasilnim „iznimkama”, najveći broj učesnika reagirao je upravo suprotno, pojačanom društvenom aktivnošću i solidarnošću. Umjesto da pokušavaju napredovati u igri, igrači su prestali loviti nagrade i nivoe, a počeli su masovno slati poruke, okupljati se u timove i stvarati nove veze.
„Kada su shvatili da je kraj blizu, igrači su se usredotočili na ono što im je zaista važno – svoje društvene odnose”, rekao je dr. Kwak. „Vrlo je vjerovatno da bismo slično ponašanje vidjeli i u stvarnom životu. U vremenima krize ljudi se često međusobno podupiru, jačajući društvene veze koje ih povezuju.”
Igre kao ogledalo stvarnosti
Iako istraživanje pokazuje kako bi dio populacije mogao podleći nasilju u situaciji bez posljedica, naučnici naglašavaju da se ponašanje u igri ne može direktno upoređivati s onim u stvarnom svijetu.
„Radnja u igri, poput klika mišem, temeljno se razlikuje od fizičkog čina nasilja u stvarnosti”, ističe dr. Kwak.
Ipak, studija pruža zastrašujući, ali i fascinantan uvid u ljudsku psihu: dok neki reagiraju kaosom, mnogi drugi pronalaze smisao u zajedništvu. Upravo ta dualnost — između tame i svjetla — možda najbolje odražava pravu prirodu čovjeka suočenog s krajem svijeta.