Istraživači su na vrhu vulkana Ljuljailjako, na granici Argentine i Čilea, prije tri decenije otkrili izuzetno dobro očuvane ostatke koji i danas intrigiraju naučnike. Među nalazima su bila mumificirana tijela troje djece, zajedno s brojnim artefaktima. Lokalitet je postao poznat kao grobnica Kapakoča, po istoimenom ritualu Inka koji je uključivao žrtvovanje djece i mladih žena.
U studiji objavljenoj u stručnom časopisu Archaeometry, istraživači su analizirali listove koke, sjemenke manioke i zrna kukuruza pronađena među darovima pored sahranjene djevojčice. Kombinovanjem radiokarbonskog datiranja i analize stabilnih izotopa ovih biljnih ostataka uspjeli su preciznije odrediti vrijeme kada je ritual obavljen.
Dobijeni rezultati potom su upoređeni s hronologijom važnih političkih i religijskih događaja u carstvu Inka kako bi se utvrdilo da li postoji povezanost.
Žrtvovanje možda nije bilo samo religijski čin
Analiza pokazuje da je ritual Kapakoča na vulkanu Ljuljailjako izveden između 1462. i 1507. godine, što se poklapa s vladavinom dvojice careva Inka, Tupaka Inke i Huajne Kapaka.
To sugeriše da ceremonija možda nije služila isključivo odavanju počasti planinskim božanstvima, već je mogla imati i političku svrhu. S obzirom na okolnosti tog vremena, istraživači smatraju da su oba motiva vjerovatna.
Carstvo Inka izraslo je iz male etničke zajednice u ogromnu državu koja se prostirala od pacifičke obale do amazonske prašume, na površini od oko 1,5 miliona kvadratnih kilometara. Inke su vladale ovim prostorom od kraja 13. vijeka do 1572. godine, kada su njihovu vlast srušili španski osvajači.
Budući da većina saznanja o Inkama potiče upravo iz zapisa osvajača, arheolozi neprestano tragaju za novim dokazima koji mogu pružiti objektivniji pogled na njihovo društvo, vjerovanja i način upravljanja.
Mumije pronađene na više od 6.700 metara nadmorske visine
Tokom istraživačke ekspedicije 1999. godine, naučnici su na visini od čak 6.715 metara pronašli mumificirane ostatke troje djece: četrnaestogodišnje djevojčice, šestogodišnje djevojčice i sedmogodišnjeg dječaka.
Uz njih su pronađeni brojni pogrebni darovi, a zahvaljujući izuzetno hladnim uslovima tijela su ostala nevjerovatno dobro očuvana.
Ranije analize smještale su ritual u širok vremenski raspon između 1430. i 1520. godine, što je otežavalo povezivanje događaja s konkretnim istorijskim okolnostima. Zbog toga su se istraživači fokusirali na biljne ostatke pronađene u blizini grobnice starije djevojčice.
Mjerenjem stabilnih izotopa ugljika, azota i kisika uspjeli su utvrditi vjerovatna područja iz kojih biljke potiču, kao i okolišne uslove u kojima su uzgajane. Posebno su koristili kratkovječne biljke jer one apsorbuju ugljik tokom samo jedne vegetacijske sezone, što omogućava mnogo preciznije datiranje.
Najvjerovatnija godina je 1489.
Kako se vazdušne mase sa sjeverne i južne hemisfere miješaju na području nekadašnjeg carstva Inka, naučnici su primijenili složen model kalibracije kako bi povećali tačnost rezultata.
Na kraju su vremenski okvir suzili na svega 45 godina, između 1462. i 1507. godine, pri čemu statistička analiza kao najvjerovatniju godinu izdvaja 1489.
To znači da se ritual može povezati s vladavinom Tupaka Inke ili njegovog sina Huajne Kapaka. Također pokazuje da se žrtvovanje nije dogodilo neposredno nakon osvajanja ovog područja, jer su Inke njime upravljale već decenijama.
Jačanje vlasti kroz religiju
Istraživači naglašavaju da politički motivi i dalje ostaju vjerovatna mogućnost, ali smatraju da ritual nije bio izolovan čin kojim se slavila vojna pobjeda.
Prema njihovom mišljenju, Kapakoča je mogla biti dio šire strategije kojom su vladari Inka jačali kontrolu nad ogromnim carstvom, promovisali zajednička vjerovanja i odgovarali na društvene ili ekološke izazove.
Zanimljivo je i da se vrijeme rituala ne poklapa ni s jednom velikom vulkanskom erupcijom niti značajnim klimatskim poremećajem, što ukazuje da žrtvovanje vjerovatno nije bilo reakcija na prirodnu katastrofu.
Ovo otkriće pruža precizniji uvid u jedan od najvažnijih ritualnih lokaliteta Inka i otvara nova pitanja o ulozi religije, politike i žrtvovanja u upravljanju jednim od najvećih carstava pretkolumbovske Amerike.