Selo Jahidne nalazi se 140 kilometara sjeverozapadno od Kijeva i nedaleko od Černihova, grada blizu ruske i bjeloruske granice koji su ruski vojnici okupirali skoro mjesec dana. Kad su ušli u Jahidne, odveli su ljude iz njihovih kuća prijeteći im oružjem te ih držali zatočene u podrumu škole puna četiri sedmice. Oko 130 ljudi bilo je zbijeno u prostoriji od 65 kvadratnih metara.
Mikola Klimčuk (60) bio je jedan od njih te je BBC-u pokazao mjesto na kojem je proveo sedmice. Podrum je prljav, a na podu su razbacane stvari. "Ovdje je bilo mojih pola metra prostora. Spavao sam stojeći. Ovdje sam se svojim šalom vezao za ogradu da se ne prevrnem. Tako sam proveo 25 noći", rekao je Mikola kroz suze i dodao da se nije mogao pomaknuti iz straha da ne stane na nekoga.
Među zarobljenima je bilo između 40 i 50 djece, a najmlađa beba imala je tek dva mjeseca. Petnaestogodišnja Anastasia bila je u podrumu s ocem i bakom. "Jedva da je bilo mjesta. Živjeli smo sjedeći. Spavali smo sjedeći. Nije da smo uopće spavali. Bilo je nemoguće. Toliko je granata padalo ovdje. Bilo je nepodnošljivo", rekla je Anastasia.
Podrum nije imao nikakvu ventilaciju, a na prozorima su bile zabijene daske. "Tokom mog boravka ovdje umrlo je 12 ljudi", rekao je Mikola. "Putin je ratni zločinac", dodao je.
Većinom su to bili stariji ljudi, nije jasno od čega su umrli, ali Mikola smatra da su se ugušili. Njihova tijela nisu mogli odmah ukloniti jer ruski vojnici to nisu dopuštali svaki dan. A zbog stalnih borbi, granatiranja, eksplozija i pucnjave, bilo je i opasno. Tako su ljudi satima živjeli među leševima, a ponekad i danima, sve dok ih nisu uspjeli iznijeti.
"Bilo je jako zastrašujuće. Poznavala sam ljude koji su umrli. Umrli su ovdje bez ikakvog razloga", rekla je 15-godišnja Anastasia. Mikola je rekao da u normalnim uslovima ne bi umrli, a i sam se borio sa zdravstvenim problemom. "Noge su mi počele oticati, ali stalno sam razmišljao kako moram preživjeti zbog kćeri i svoje dvije unuke", rekao je.
Većinu vremena ljudi nisu smjeli izaći čak ni na WC. Natjerani su da umjesto toga koriste kante. "Ponekad su vojnici izvodili ljude kako bi ih koristili kao štitove", rekao je Mikola.
Smjeli su kuhati na otvorenoj vatri vani dva puta dnevno. Selo je imalo dovoljno zaliha hrane i bunar za vodu. Jedan ruski vojnik rekao je Mikoli da im je rečeno da će biti u Ukrajini samo četiri dana, što će biti dovoljno da zauzmu Kijev. Međutim, Rusi su se iz sela povukli tek 3. aprila. Ukrajinski vojnici su sada u selu, a većina zarobljenih evakuirana je u obližnja područja.
"Probudim se mnogo puta svake noći. Osjećam se kao da čujem zvuk pucnjave. Trčim roditeljima, uplašena", rekla je Anastasia. Rusi su okupirali sela poput Jahidne oko Černihova u pokušaju da preuzmu kontrolu nad njim. Nisu uspjeli ući u grad, ali u mnogim dijelovima grada došlo je do velikih razaranja, a službenici kažu da je ubijeno oko 350 civila.
Od povlačenja Rusije iz okolice Černihova dobrovoljci pokapaju mrtve. Jedan dio mjesnog groblja sada je prepun svježih grobova, a na svaki je zalijepljen plakat radi identifikacije. Porodice koje su razdvojene dolazile su tražiti grobove svojih najmilijih.
Lokalni nogometni stadion je bombardiran. U središtu terena vidi se divovski krater na mjestu na koje je pala bomba. Druga je uništila dio tribina. Uz stadion, teško je oštećena i dječja knjižnica, koja se nalazi u historijskoj zgradi.
Na Novoselivki, na sjeveru Černihova, razaranja su vidljiva dokle pogled seže. Nina Vinik (62) i njezin unuk Danilo (10) pokazali su svoj uništeni dom. Ninina kći i Danilova majka, 39-godišnja Ludmila, izgubila je nogu i nalazi se u bolnici. "Čula sam svoju kćer kako vrišti da nema nogu. Bilo je užasno", rekla je Nina.
Komentirala je ruske izjave o tome da nisu gađali civile. "Putin samo laže. U bolnici je žena bez noge. Neka on plati njezinu operaciju. Neka Putin obnovi ovu kuću, toliko ju je želio, zar ne? Neka sad sve plati", rekla je Nina za BBC.
