Za one koji su krajem 1960ih godina vidjeli uživo Jimia Hendrixa to mora da je djelovalo kao zemljotres. Čak i Paul McCartney je u jednom intervjuu rekao da mu se i danas naježi koža kada se sjeti kako je u jednom londonskom klubu prvi puta slušao Hendriksa. On je tada baš bio prešao iz New Yorka u London, gdje ga je doveo producent Chas Chandler, piše DW.
Hendrixa, rođenog 1942. u Seattleu, odgajao je otac, budući da majka nije imala puno smisla za porodični život. Već kao djete je bio lud za gitarom. Kao mnogi mladi siromašni dječaci iz njegove generacije je 1961. otišao u vojsku, ali ju je napustio nakon godinu dana kada je pri jednom padobranskom skoku ozlijedio nogu.
[caption id="attachment_43958" align="alignnone" width="700"]
Hendrix: Poznat po egzibicijama[/caption]
Počeo je da svira kao prateći muzičar u R&B bendovima, pratio je mnoge zvijezde poput Isleya Brothersa i Littlea Richarda na nastupima u malim klubovima namijenjinima uglavnom Afroamerikancima. Bila je to teška škola, ali tu je Hendrix upoznao neke od najboljih i najdivljijih performera svog vremena.
Život hipija u Greenwich Villageu
Već tada je Hendriks razvio svoj otkačeni način oblačenja. Na bini je još morao da nastupa u odijelima, ali je privatno rado nosio šešire sa paunovim perom i velike ogrlice. Mršav i visok, Hendriks, koji je u sebi nosio i krv američkih Čeroki indijanaca, upadao je u oči. Bio je vrlo sramežljiv, ali uvijek vrlo prijatan i sa smiješkom na licu. U kombinaciji sa svojom umjetničkom vizijom bio je vrlo karizmatičan. Kada je britanski menadžer i producent Chas Chandle, koji je prije toga bio član Enimalsa vidio Hendriksa u legendarnom "Kafeu Va?" odmah je pomislio da od njega može da napravi zvijezdu. On je Jimija doveo u London i uz bok mu stavio bubnjara Mitchom Mitchellom i basistu Nola Redinga. Zbog virtuoznosti Hendriksove svirke i dotada nepoznatih zvukova koje je on umio da proizvede na gitari, ovaj trio je zvučao kao da ih je barem duplo više. Jimi Hendrix ekspiriens, kako se bend zvao, povezao je američki bluz sa britanskim i R&B sa rokom. Onu su zvučali i kao hard rokeri i kao gruv bluzeri istovremeno, njihov je zvuk bio seksi, psihodeličan i divlji. Njihovi nastupi u Velikoj Britaniji su bili prihvaćeni sa oduševljenjem, svi su dolazili da ih vide, uključujući i Beatlese i Roling Stonse. Nakon toga odlaze u Sjedinjene Države i njihova turneja se pretvara u trijumf. Među najveće nastupe spada onaj 1967. na Monterey Pop Festivalu. Amerika mu leži pod nogama. Hendrix i njegov zvuk savršeno pristaju u ono vrijeme velikih lomova u društvu i ubrzo on postaje superstar.Na bini u svom elementu
Njegove pjesme, a još više njegov način sviranja gitare, ne mogu da se stave ni u kakve ladice. Kao ljevoruk, on koristi gitare da dešnjake koje naprosto preokrene i premjesti žice. On svira solo dionice u svom bluzu sa toliko strasti i predanosti, kako to prije njega nije bilo viđeno. On se izvija sa svakom notom, pada na koljena, leži na podu, cijele dionice svira sa zatvorenim očima. Kao posebne scenske efekte svira gitaru iza leđa ili zubima. A kada se sasvim otkači zabija svoj Fender Stratokaster u pojačalo ili ga polije benzinom i zapali. Ali izvan bine Hendrix je sve drugo samo ne neki divlji tip. On živi za muziku. Stalno vježba, stalno svira, stalno ima gitaru sa sobom - uzima ju u ruke još prije nego se obuče i doručkuje. Za Hendriksa kažu da su ga samo dvije stvari zanimale u životu: muzika i žene. [caption id="attachment_43959" align="alignnone" width="700"]
Hendrix na Woodstocku[/caption]
Na vrhuncu slave Hendrix u New Yorku ostvaruje svoj davni san: za milion dolara oprema svoj "Elektrik lejdi studio". On je ponekad pedantan do iznemoglosti: neke dionice on snima i po 35 puta, mada je već prva snimka bila odlična. Ali uspjeh njegovog trećeg albuma "Elektrik lejdilend" mu daje za pravo: on izbija na prvo mjesto američke top-liste i Hendriks postaje najbolje plaćeni muzičak svog vremena.
Dodajte Raport.ba među omiljene izvore na Googlu