Hollywood je pun odluka koje mijenjaju historiju filma. Svaka uloga, svaki legendarni film, rezultat je stotina „da“ i „ne“. Nekad je važnije ko odbije ulogu nego ko je na kraju prihvati. Najbolji primjer je Forrest Gump. Danas je gotovo nemoguće zamisliti nekog drugog osim Toma Hanksa kako na klupi nudi čokoladice i priča svoju nevjerovatnu životnu priču. Ali šta bi bilo da je ulogu dobio neko drugi – recimo John Travolta?
To je umalo postalo stvarnost. Travolta je otvoreno priznao da je odbio ulogu Forresta Gumpa jer je prihvatio da glumi u Pulp Fictionu. „Ne kajem se, jer sam izabrao nešto jednako zanimljivo“, rekao je kasnije. I bio je u pravu – Tarantinov klasik iz 1994. godine potpuno je oživio njegovu karijeru i vratio ga među najveće zvijezde. Ipak, s vremenskim odmakom, Travolta priznaje da je odbijanje Forresta Gumpa bila „ogromna greška“.
Da je tada rekao „da“, sve bi izgledalo drugačije. Travolta je početkom 90-ih prolazio kroz veliki povratak, dok je Hanks tek gradio imidž američkog „svakog čovjeka“. Travoltin šarm i karizma možda bi Forrestu dali potpuno drugačiji ton – više glamura i teatralnosti, manje iskrene jednostavnosti. Bi li publika jednako vjerovala njegovoj nevinoj dobroti? Teško reći, piše Joblo.
Ono što je sigurno – odbijanje uloge promijenilo je tok karijera obojice glumaca. Tom Hanks je zahvaljujući Forrestu postao simbol topline i ljudskosti u Hollywoodu, osvojio drugog Oscara zaredom i otvorio vrata filmovima poput Apollo 13, Spašavanje vojnika Ryana i Cast Away. Travolta je, s druge strane, kroz Pulp Fiction pronašao novu dimenziju – postao simbol kul 90-ih i dobio šansu da ponovo pokaže svu širinu svog talenta.
Na kraju, obojica su pobijedila – samo na različite načine. Hanks je ostao oličenje pristojnosti i moralnog kompasa američke kinematografije, dok je Travolta postao besmrtni showman, sposoban za stalne transformacije.
A negdje, u alternativnoj stvarnosti, Travolta sjedi na klupi s kutijom čokoladica i kaže: „Život je kao kutija pralina…“