Međunarodni dan asteroida obilježava se 30. juna. To je globalna inicijativa čiji je cilj povećati svijest o asteroidima, mogućim rizicima od njihovih udara i važnosti njihovog ranog otkrivanja.
Dan asteroida je 2016. godine službeno proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, a od tada se obilježava kroz predavanja, radionice i javne događaje širom svijeta.
Datum nije izabran slučajno. Dan asteroida obilježava se na godišnjicu Tunguske eksplozije, najvećeg zabilježenog udara svemirskog tijela u novijoj historiji Zemlje.
Tunguska kao upozorenje
Dana 30. juna 1908. godine iznad središnjeg Sibira dogodila se ogromna eksplozija. Analize tla oko mjesta udara ukazuju na to da je najvjerovatnije došlo do eksplozije manjeg kamenog asteroida u Zemljinoj atmosferi.
Procjenjuje se da je asteroid promjera oko 50 do 60 metara ušao u atmosferu brzinom od približno 27 kilometara u sekundi, raspao se i eksplodirao na visini između pet i deset kilometara iznad površine, bez stvaranja klasičnog udarnog kratera.
Eksplozija je sravnila više od 2.000 kvadratnih kilometara šume i oborila oko 80 miliona stabala. Udarni val zabilježen je stotinama kilometara od mjesta eksplozije, a seizmičke i atmosferske posljedice osjetile su se širom Evrope.
Procjene energije oslobođene eksplozijom kreću se od pet do čak 30 megatona, dok se najvjerovatnijom smatra snaga od 10 do 15 megatona. To je približno jednako termonuklearnoj eksploziji Castle Bravo iz 1954. godine, oko 1.000 puta jače od atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki, te oko trećine snage Car-bombe, najjačeg nuklearnog oružja ikada detoniranog.
Očevici su tvrdili da su oko sedam sati ujutro na nebu iznad Sibira vidjeli ogromnu vatrenu kuglu koja je uz snažnu buku letjela prema sjeverozapadu.
Eksploziju su zabilježile seizmološke stanice širom Evrope, a na pojedinim mjestima podrhtavanje tla bilo je slično zemljotresu jačine oko 5 stepeni prema Richteru.
Narednih dana noćno nebo iznad dijelova Azije i Evrope bilo je toliko osvijetljeno da su ljudi u Londonu mogli čitati novine bez dodatnog osvjetljenja.
Prema dostupnim podacima, najmanje jedna osoba je poginula, iako se pretpostavlja da je broj žrtava možda bio veći.
Od ideje do međunarodnog dana
Inicijativu za obilježavanje Dana asteroida 2014. godine pokrenuli su astrofizičar i gitarista grupe Queen Brian May, reditelj Grigorij Richters, predsjednica fondacije B612 Danica Remy i bivši NASA-in astronaut Rusty Schweickart.
Njihovu deklaraciju podržale su stotine naučnika, astronauta i javnih osoba, a dvije godine kasnije Ujedinjeni narodi su 30. juni proglasili službenim Međunarodnim danom asteroida.
Kolika je stvarna opasnost od udara asteroida danas?
Iako su veliki udari asteroida veoma rijetki, manji objekti redovno ulaze u Zemljinu atmosferu.
Najpoznatiji savremeni primjer dogodio se 2013. godine iznad ruskog Čeljabinska, kada je asteroid promjera oko 20 metara eksplodirao u atmosferi. Udarni val razbio je hiljade prozora i povrijedio oko 1.500 ljudi, uglavnom zbog komadića stakla.
Najveći poznati udar u geološkoj historiji povezuje se s asteroidom promjera oko 10 kilometara koji je prije približno 66 miliona godina stvorio krater Chicxulub na području današnjeg Meksika. Taj događaj smatra se glavnim uzrokom izumiranja dinosaura i brojnih drugih vrsta.
Kako bi se Zemlja danas mogla zaštititi?
Savremeni programi planetarne odbrane najviše se oslanjaju na rano otkrivanje potencijalno opasnih objekata. Što se asteroid ranije uoči, veća je mogućnost da se njegova putanja promijeni.
Jedna od najvažnijih demonstracija ove tehnologije bila je NASA-ina misija DART, koja je 2022. godine namjerno udarila u asteroid Dimorphos i uspješno promijenila njegovu orbitu.
Osim kinetičkog udara, naučnici razmatraju i druge metode, poput gravitacionog „tegljača“, letjelice koja bi dugo letjela pored asteroida i svojom gravitacijom postepeno mijenjala njegovu putanju.
Razmatraju se i metode korištenja Sunčeve energije ili lasera, gdje bi se zagrijavanjem površine asteroida izazvalo isparavanje materijala koji bi djelovao poput malog raketnog potiska i polako promijenio njegovu orbitu.
Kao posljednja opcija, ako bi se asteroid otkrio prekasno i prijetio direktan udar, mogla bi se koristiti i nuklearna naprava. Cilj ne bi bio nužno uništiti asteroid, nego ga skrenuti s putanje.
Naučnici ipak upozoravaju da bi razbijanje velikog asteroida moglo biti opasno jer bi stvorilo više manjih fragmenata koji bi također mogli predstavljati prijetnju.