Južni okean oko Antarktika stoljećima je tiho upijao toplinu i ugljendioksid nastao ljudskim djelovanjem. Novo istraživanje upozorava da bi taj „spužvasti“ sloj jednog dana mogao osloboditi ogromnu količinu topline, ponovno pokrećući globalno zatopljenje koje bi moglo trajati najmanje 100 godina.
Klimatski naučnici iz Njemačke, predvođeni biogeohemičarkom Ivy Frenger s GEOMAR Helmholtz Centra, razvili su složeni klimatski model koji uključuje atmosferu, cirkulaciju okeana, morski led, kopnenu biosferu i okeansku biokemiju. Simulacije pokazuju scenario u kojem emisije stakleničkih plinova rastu sedamdeset godina, udvostručujući koncentraciju CO₂, prije nego što naglo padnu.
Čak i nakon smanjenja emisija, okeani nastavljaju apsorbirati toplinu jer površinske temperature sporije opadaju. Otapanje morskog leda dodatno povećava sposobnost oceana da zadržava energiju od sunca.
Oslobađanje topline iz Južnog okeana izazvat će globalno zatopljenje koje nije direktno povezano s emisijama CO₂. Brzina zagrijavanja bit će usporediva s povijesnim stopama antropogenog zatopljenja i može trajati više od stoljeća. Najviše će biti pogođena južna hemisfera i ranjive zemlje globalnog juga.
Studija pokazuje da čak i nakon prestanka emisija fosilnih goriva planet može nastaviti grijati zbog „podrigivanja“ okeana. Ovo upozorenje naglašava koliko je važno ne odgađati borbu protiv klimatskih promjena, jer bi posljedice mogle biti dugotrajne i ozbiljne.