Za razliku od mnogih priča, koje se prenose kao urbane legende, kojima je, kako se prepričavaju, tako dodaje pokoji detalj, da bi njen junak postao još veći, značajniji... ova je potpuno istinita - a kaže da su ljudi iz Reala nudili Mirzi Delibašiću da preseli u Madrid i u španskoj prijestonici, okružen njihovom, "kraljevskom" pažnjom, nastavi život i spasi se pakla koji je prolazilo Sarajevo 1993. godine u jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu.
"Da napustim svoje Sarajevo? Nema šanse", glatko je Kinđe odbio ono što bi mnogi drugi objeručke prihvatili.
Šokiranim ljudima iz Reala nije preostalo ništa drugo nego da prihvate da postoje ljudi kojima su obraz i čast ispred svega drugog, pa makar to značilo povratak u grad kojeg su zločinci s okolnih brda brutalno uništavali, sijali smrt iz dana u dan...
No, uništili ga nisu, kao što nisu uništili ni sarajevski duh, utjelovljen upravo u Kinđetu.
Nažalost, Delibašić nas je napustio rano, prerano, 8. decembra 2001., u 48. godini, teška bolest bila je jača.
No, ime i djelo Mirze Delibašića živi i dalje, kroz njegovu djecu, porodicu, unuke (koje, nažalost nije uspio nikada vidjeti), ali i sve one koji su imali sreću da ga poznaju, igraju sa njim ili posmatraju samo kao gledaoci, uživajući u njegovoj košarkaškoj genijalnosti.
Svoju Bosnu je predvodio do njenog, ali i najvećeg uspjeha u historiji bosanskohercegovačke košarke, titule prvake Evrope 1979. godine, a kao prvi selektor BiH također se upisao u historiju, osmim mjesto na Evropskom prvenstvu 1993. u Njemačkoj, što je i danas najbolji rezultat bh. reprezentacije.
Posljednji košarkaški romantičar opčinio je i spomenute ljude iz Reala, kako umijećem na parketu, toliko i karakterom van njega, pa spomenuta ratna epizoda i poziv iz Madrida nisu bili iznenađenje...
Za sve što uradio za nas, za ovaj grad i državu, Sarajevo mu se odužilo u srijedu, otkrivanjem spomenika Kinđetu na platou Skenderije, ispred dvorane koja također nosi njegovo ime i u kojoj je Bosna postigla neke od svojih najvećih sportskih pobjeda...
Impresivna karijera
Rođen: 9. januar 1954. Tuzli
Preminuo: 8. decembar 2001. u Sarajevu
Visina: 197 centimetara
Pozicija: Bek
Broj dresa: 12
Klubovi
1968–1972. Sloboda Tuzla
1972–1980. Bosna
1980–1983. Real Madrid
1983. Caserta
Trofeji i priznanja
Prvak Evrope (1979)
Izabran među 50 najvećih igrača Međunarodne košarkaške federacije, FIBA-e (1991)
Sportista stoljeća BiH (2000)
Izabran među 50 velikana Eurolige (2008)
Prvak Jugoslavije (1978, 1980)
Pobjednik Kupa Jugoslavije (1978)
Prvak Evrope (1979)
Svjetski klupski prvak FIBA (1981)
Prvak Španije (1982)
Član Kuće slavnih FIBA (2007)
Sa reprezentacijom Jugoslavije bio je evropski (1975, 1977), svjetski (1978) i olimpijski prvak (1980).
Reprezentaciju BiH je kao selektor predvodio do 8. mjesta na Evropskom prvenstvu 1993. godine
