mostar u hrvatskom zakonu

Kad knjige prelaze ili pređu granice: Zašto je Hrvatska zakonom 'ušla' u Mostar i obavezala svoje izdavače da šalju obavezni primjerak u grad u drugoj zemlji

Primjetno je da je Mostar jedini grad izvan Hrvatske koji se spominje u tom zakonu nama susjedne zemlje i u zakonu se ne pojašnjava, niti navodi zbog čega izdavači obavezni primjerak svoje publikacije šalju u drugu, stranu zemlju
Piše Semira Degirmendžić
photo_2025-07-27_20-14-59

U hrvatskom Zakonu o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti koji je Sabor Hrvatske usvojio 2019. godine propisana je obaveza izdavačima  da  Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu moraju dostaviti dva primjerka publikacija ,a po jedan primjerak moraju dostaviti univerzitetskim, odnosno kako se navodi sveučilišnim bibliotekama ili knjižnicama  u Splitu Osijeku, Puli,  Rijeci, kao i bibliotekama u Dubrovniku i Zadru.

Ono što je posebno zanimljivo i indikativno u tom hrvatskom zakonu jeste da je s njime propisana obaveza i da izdavači u Hrvatskoj moraju dostaviti jedan primjerak svoje publikacije i kako se navodi ‘sveučilišnoj knjižnici’ u Mostaru!

Primjetno je da je Mostar jedini grad izvan Hrvatske koji se spominje u tom zakonu nama susjedne zemlje i u zakonu se ne pojašnjava, niti navodi zbog čega izdavači obavezni primjerak svoje publikacije šalju u drugu,stranu zemlju.

Kako i kome NUBBiH distribuira obavezni primjerak

Inače, obavezni primjerak je pojam uobičajen  u izdavačkoj i bibliotečkoj djelatnosti u svakoj zemlji. Zakonska obaveza I u BiH za izdavača svake vrste publikacije je da  Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci(NUB) Bosne i Hercegovine  dostave obavezne primjerke od svakog štampanog materijala i druge bibliotečke građe u zemlji od kojih NUB dio zadržava za sebe, a po jedan primjerak svakog štampanog materijala distribuira isključivo u biblioteke u našoj zemlji i to u u Tuzli, Banjoj Luci, Mostaru, Zenici i Bihaću.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH ne može obavezati nikoga od domaćih izdavača da obavezni primjerak šalju u biblioteku nekog grada u stranoj državi. No, Hrvatska je na to, kako vidimo svoje izdavače obavezala zakonom i to da ih šalju u Mostar.

A, to može biti problematično.

Jer, kada bi se ovo ‘pojavljivanje’ Mostara u hrvatskom zakonu pravdalo kulturnom povezanošću hrvatskog naroda u BiH i u Hrvatskoj, ili u tome što se obrazovni sistem u područjima s dominantno hrvatskim stanovništvom u BiH jezički i organizacijski, naslanja na hrvatski obrazovni system, takvi argumenti formalno-pravno ‘ne piju vode’.

Jer, ako imamo u vidu činjenicu da se zakon jedne države uz to članice EU, proteže u nekoj imperativnoj normi, na teritorij druge države,  kao što je slučaj sa obavezom slanja obaveznog primjerka i u Mostar koji je za Hrvatsku grad u stranoj zemlji, to neizbježno otvara politička pitanja I ne može se posmatrati samo kroz prizmu kulturne saradnje, koja se uglavnom između zemalja dogovara sporazumima,a ne zakonima.

Jer, na ovaj način je Mostar kao grad u BiH, stavljen u poziciju u kojoj zakon druge države određuje obaveze koje se tiču teritorije BiH I takav pristup otvara prostor za interpretacije koje nadilaze kulturu i ulaze u sferu političkog i teritorijalnog pitanja.

I  bez obzira na to što je u ovom slučaju riječ o ‘knjigama I publikacijama’ na ovaj način se šalje poruka  da Hrvatska očigledno tretira Mostar kao dio svog kulturnog i obrazovnog prostora, jer zašto bi  inače obavezu slanja publikacija uvrstila u svoj zakon.

Potreban institucionalan odgovor

Zato je važno da bosanskohercegovačke institucije, naročito one koje se bave kulturom, obrazovanjem i pravom ne ignorišu ovakve signale, nego da otvore raspravu o ovom pitanju i jasno artikulišu stav o tome gdje , u ovom slučaju s Hrvatskom počinje kulturna saradnja I gdje su granice kulturne, obrazovne i političke nadležnosti.

Ako se u vidu ima činjenica da iz diplomatskih krugova EU stižu informacije, o čemu je Raport već pisao, da se upravo Hrvatska protivila da visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nametne odluku o rješavanju statusa sedam institucija kulture od značaja za BiH, među kojima je i Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, onda je rasprava o ovom pitanju još izlišnija.

Apsurd je da je BiH jedina zemlja u Evropi koja je osnivač svojih institucija kulture, među kojima i NUB BiH a , da retrogradne politike u zemlji ne daju da te institucije kroz zakon postanu korisnici  državnog  budžeta, kako bi radile i živjele. I čuvale kulturnu baštinu svoje države.

A, s druge strane BiH susjedna Hrvatska u svoj zakon može kao imperativnu normu za svoje izdavače uvrstiti jednu biblioteku u Mostaru.

Hrvatska Mostar Dodajte Raport.ba među omiljene izvore na Googlu