Svi smo to uradili barem nekoliko puta u životu. Stojite u redu u prodavnici, dijete pravi scenu, nemaš više strpljenja, pa na kraju popustite i date mu mobitel da se smiri. Kod kuće je haos, dijete je premoreno i plače, a mora jesti prije spavanja, pa opet popustite i pustite crtani da bi dijete pojelo. Kratkoročno, to je spas! Ali šta je s dugoročnim posljedicama?
Pošto se takve stvari ne rade dugo, tek sada su se počeli pojavljivati zaključci o dugoročnim posljedicama. Nova studija sa Univerziteta UC Irvine pokazala je da bi ovakvo ponašanje roditeljima kasnije moglo “doći na naplatu”. Studija objavljena u časopisu Developmental Psychology otkrila je da što je dijete više izloženo ekranima, posebno u svrhu smirivanja, to je više problema u ponašanju poput grizenja, udaranja ili ljutnje.
Studija je pratila više od 200 porodica u okruzima Orange i Washington D.C. u periodu od djetetovih devet mjeseci do dvije i po godine.
„Vještine regulacije emocija, poput sposobnosti samostalnog smirivanja i odvraćanja pažnje, djeca mogu zamijeniti uređajima“, rekla je Stephanie Reich, profesorica obrazovanja na UC Irvine. „A ako ne razviju te vještine, mogu imati više problema u ponašanju.“
Više problema u ponašanju, očekivano, povećava stres kod roditelja, što onda vodi tome da se uređaji još češće koriste, stvarajući začarani krug", kaže Reich.
Studija je također pokazala da su majke kasnije osjećale više stresa kada su koristile ekrane za smirivanje djeteta, dok očevi to nisu doživljavali u istoj mjeri. Iako je upotreba uređaja bila povezana s više problema u ponašanju, tate nisu prijavljivali isti nivo stresa kao mame.
Nije pronađeno jasno objašnjenje zašto, ali Reich smatra da razlog može biti u tome što veći dio svakodnevne brige o djeci često pada na majke.
„One mogu biti jednostavno više opterećene ili preuzimati više zadataka u svakodnevnom roditeljstvu“, rekla je.
U studiji je zabilježeno i koje interakcije između roditelja i djeteta ekran najčešće zamjenjuje: nošenje u naručju, ljuljanje i smireni razgovor.
„Sve ove interakcije, od fizičkog kontakta do govora i umirujućih savjeta, djetetu u razvoju pomažu da razvije vlastite vještine samoregulacije“, navode autori studije.