Gotovo četiri godine nakon početka rata koji je trebao trajati svega tri dana, postavlja se pitanje: nazire li se konačno mir u Ukrajini? Iako je posljednjih dana zabilježen talas improvizirane diplomatije između SAD-a i Rusije, praćen nervoznim evropskim reakcijama zbog isključenosti iz pregovora, pravi prekid vatre još nije na vidiku. Ukrajina je zasad dobro učinila izbjegavši rizičan dogovor koji su, prema pisanju medija, skrojili Kremlj i Bijela kuća. Ipak, jednom će – nadati se uskoro – doći trenutak kada će i Kijev i Moskva pristati na kraj sukoba. Taj trenutak bit će dočekan s olakšanjem, ali i s ozbiljnim brigama za evropske susjede.
Rat je, paradoksalno, dao evropskom kontinentu jedinstvo kakvo dugo nije viđeno. Brutalna ruska agresija izazvala je talas solidarnosti i osjećaj zajedničke sudbine – od Baltika do Mediterana. Neke su se promjene desile unutar država, poput njemačkog “Zeitenwendea” i odustajanja od poslijeratnog pacifizma. Ali rat je istovremeno ojačao samu Evropsku uniju: 27 članica je, zajedno, primilo milione ukrajinskih izbjeglica, obezbijedilo oružje i finansije, uvelo 20 paketa sankcija Rusiji i otvorilo Ukrajini evropska vrata. U najtežim trenucima Volodimir Zelenski je podršku nalazio upravo u Briselu.
Mir bi probudio stare strahove i otvorio nove rascjepe
Jedinstvo koje je rat stvorio teško će preživjeti mir. Za zemlje istočnog krila EU-a – Baltik, Poljsku, Finsku – prekid vatre bi mogao značiti nastavak straha, a ne kraj strepnje. One već upozoravaju da bi Rusija oslobođene kapacitete mogla usmjeriti prema njima. Ukrajinski vojnici, koji su godinama držali front prema Kremlju, mogli bi se demobilizirati. Takve države tražile bi još oštriju izolaciju Rusije. Zapadni dio Evrope, međutim, želi povratak “normalnosti” i postavit će pitanje: zašto trošiti ogromne sume na odbranu kada rata više nema?
Poseban problem stvara činjenica da navodni mirovni planovi koje skiciraju Washington i Moskva predviđaju povratak Rusije u međunarodne strukture poput G8, kao i ukidanje sankcija – većinom evropskih. To će dati vjetar u leđa političkim i poslovnim krugovima koji se zalažu za brzu obnovu trgovinskih odnosa s Moskvom. U zemljama poput Njemačke ponovo bi se mogla otvoriti debata o uvozu ruskog plina “u malim količinama”, što bi Poljska, Estonija i baltičke zemlje dočekale kao “izdaju”.
Ukrajinska obnova mogla bi biti novi izvor evropskih sukoba
Ukrajinska obnova također bi mogla duboko podijeliti kontinent. Država razorena ratom bit će u lošem stanju, a Evropa ne želi slomljenu državu na svojoj granici. No, suosjećanje prema Ukrajincima iz 2022. godine možda neće opstati nakon završetka rata. Postavit će se pitanje jesu li izbjeglice trebale početi vraćati kući.
Osim toga, rekonstrukcija će koštati stotine milijardi eura. EU je planirala koristiti više od 100 milijardi iz zamrznutih ruskih sredstava, ali prema pisanju medija, SAD želi dio tog kolača – i dio poslova u obnovi Ukrajine. Dodatno, novi slučajevi korupcije u Kijevu baciće sjenku na proces pridruživanja EU-u, za koji će neki tvrditi da je bio potreban samo radi podizanja ukrajinskog morala u ratu.
Najveća borba: šta će Evropa bez Amerike?
Najdublja pukotina, ipak, nastat će u odnosu prema Sjedinjenim Američkim Državama. Mnogi Evropljani više nemaju iluzija o stabilnosti transatlantskog partnerstva, posebno uz trenutnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojeg često opisuju kao nepredvidivog. Pitanje evropske strateške autonomije otvoreno je i prije rata – Emmanuel Macron je NATO nazvao “moždano mrtvim” – a sada se to pitanje vraća u prvi plan. Ali istočna Evropa i dalje strahuje od slabljenja NATO-a, bez obzira na sve.
Za vrijeme rata Evropa je gutala poniženja, prihvatala nepovoljne trgovinske dogovore i prelazila preko Trumpovih uvreda, svjesna da bi gubitak američke podrške mogao biti poguban za ukrajinsku odbranu. No kad rat stane – mnogi bi mogli zaključiti da je i vrijeme ponižavanja završeno.
Mir u Ukrajini mogao bi biti početak nove, burne i duboko podijeljene ere za cijeli kontinent.