Kada Hotić, srebrenička majka, kazala je da je ovo danas poseban dan kada obilježavamo 31 godišnjicu genocida u Srebrenici.
Imala sam 21 godinu kada sam rodila sina Samira, negdje u Hrvatskoj. Nakon što je odrastao, postao momak, moj ponos, moja ljepota. Moj muž, koji mi je bio oslonac, sve mi bio. I moje komšije, moj narod. A Srebrenica. Ona je bila lijepa, urbana i kulturna. Bila je četvrta po srandardu u BiH. Svi smo tu bili. Svi i Srbi i Muslimani. Svi smo bili tu zajedno. Ali smo bili jedan lijep narod. Ova je hala nekada bila izvor života, tu smo se veselili kao i naša čaršija, jedna ljepota. Ne znam koja je to pamet da razori jednu ljepota života, da pokažu svijetu da nisu civilizirani, rekla je Hotić.
Dodala je da u Srebreničani pretpjeli užas 1992.godine.
To je bio napad od naših komšija, a dobili su naredbu iz Srbije. Mi smo vjerovali da nas neće napasti, a sve su nam uzeli. Ostali smo goloruci i sve nam uzeli i spalili, kazala je.
Prije nego su nas stjerali, sve su zapalili, a mi smo, tvrdi ona pobjegli u šumu.
"Djecu smo lišćem krijali, krili se. Sve su nam prekinuli i odsjekli nas od svijeta, a šumama su bile četničke horde. Čak su nas 36 puta bombardovali, a onda kažu Srbija nije ratovala, a valjda su avioni ptice pa sami dolete.
Izdali su nas, toga se sjećam.
Gledala sam u masi ljudi kako siluju djevojčicu od devet godina, sjeku glave djeci. Pokušala sam 13.jula izaći sa mužem, sinom. U putu sam rekla, sretno sine, kazala je Hotić.
Isakla je da ih je UN sve prevario i ostavio i izdao.
Krvim tadašnje čelnike UN-a. Oni su nas izdali, rekla je.