Posljednjih 25 godina donijelo je tehnološke promjene koje su do skoro djelovale nezamislivo. Početkom vijeka većina računara se na internet povezivala putem sporih dial-up veza, Netflix je slao DVD filmove poštom, a pametni telefoni bili su nepoznat pojam za većinu ljudi. Dvije i po decenije kasnije, razvoj vještačke inteligencije, robotike i brojnih drugih oblasti odvija se nevjerovatnom brzinom.
Zbog toga su stručnjaci pokušali odgovoriti na pitanje kako bi narednih 25 godina moglo oblikovati tehnologije koje koristimo i način na koji živimo.
Naučna fantastika smještena u pedesete godine ovog vijeka često prikazuje ljude koji koriste tehnološka unapređenja kako bi bili zdraviji, zadovoljniji i produktivniji. U igri Deus Ex, čija je radnja smještena u 2052. godinu, ljudi u svoje tijelo ubrizgavaju nanorobote koji manipulišu materijom na nivou atoma i omogućavaju nadljudske sposobnosti, poput izuzetne brzine ili vida u mraku.
Iako zvuči futuristički, nanotehnologija je inženjering na nivou milionitih dijelova milimetra i već je sastavni dio savremenog života. Svaki pametni telefon i računar oslanja se na centralni čip sastavljen od milijardi tranzistora izrađenih na nanoskali, što omogućava brzo procesiranje podataka.
Profesor Stiven Bramvel iz Londonskog centra za nanotehnologiju smatra da će do 2050. granice između mašina, elektronike i biologije gotovo nestati. Prema njegovim riječima, realnije je očekivati implantate koji prate zdravstveno stanje ili pomažu komunikaciji, nego one koji pružaju fantastične sposobnosti. Medicina bi, također, mogla koristiti nanomašine za preciznu isporuku lijekova tačno na mjesto gdje su potrebni.
Profesor Kevin Vorvik, stručnjak za kibernetiku, otišao je i korak dalje. Još 1998. godine postao je prvi čovjek s mikročipom ugrađenim u nervni sistem, zbog čega je dobio nadimak „Kapetan Kiborg“. On vjeruje da bi do 2050. kibernetička rješenja mogla omogućiti revolucionarne terapije za pojedine bolesti, poput šizofrenije, kroz duboku elektronsku stimulaciju mozga umjesto klasičnih lijekova. Također smatra da će postati moguće da mozak i tijelo funkcionišu na različitim lokacijama.
Spajanje ljudi i tehnologije mijenja društvo
Jedno od zanimljivih predviđanja odnosi se i na takozvane „digitalne blizance“. Profesor Rodžer Hajfild iz Science Museum Groupa smatra da bi virtuelne verzije ljudi, ažurirane podacima u realnom vremenu, mogle postati uobičajene. One bi omogućile testiranje lijekova, dijeta ili promjena životnog stila bez rizika po stvarno zdravlje, nudeći uvid u potencijalne buduće ishode.
Razvoj vještačke inteligencije dodatno će ubrzati kvantno računarstvo, oblast u koju kompanije poput Googlea i IBM-a ulažu milijarde dolara. Kvantni računari omogućavaju izuzetno složene proračune, poput simulacije molekularnih interakcija radi bržeg razvoja lijekova. Prema procjeni direktora kompanije Nvidia, Džensena Huanga, kvantno računarstvo s praktičnom primjenom moglo bi postati stvarnost za oko 20 godina.
Vještačka inteligencija imat će ključnu ulogu i u obrazovanju. Futuristica Trejsi Foulouz smatra da će se učenje do 2050. godine odvijati kroz kombinaciju fizičke i virtuelne stvarnosti, uz AI nastavnike koji se prilagođavaju u realnom vremenu. Umjesto klasičnih udžbenika, djeca bi koristila duboke simulacije, dok bi se nastava prilagođavala individualnim biometrijskim i genetskim karakteristikama učenika.
Promjene se očekuju i u saobraćaju i svemirskim istraživanjima. Predviđa se da će autonomna vozila značajno smanjiti gužve i broj saobraćajnih nesreća, dok bi u svemiru mogle nastati trajne baze na Mjesecu. Neke industrije, poput farmaceutske, mogle bi se djelimično preseliti u orbitu, gdje se u mikrogravitaciji proizvode kvalitetniji kristali za nove lijekove.
Iako naučna fantastika često prikazuje distopijsku budućnost, pojedini stručnjaci podsjećaju da je nauka, uprkos rizicima, donijela više koristi nego štete. Kako je još 1968. godine zapisao pisac Filip K. Dik, nauka je ljudima dala više života nego što ih je oduzela, i to je perspektiva koju, prema mišljenju stručnjaka, ne treba izgubiti iz vida dok se razmišlja o 2050. godini.