Sve je više istraživanja koja pokazuju negativne utjecaje ultraprerađene hrane na zdravlje. Uprkos tome, ultraprerađena hrana često je dio naše prehrane.
Neki od tih proizvoda uključuju hrenovke, bombone jarkih boja i slično, no znate li da je i hljeb jedna od njih? Ultraprerađena hrana je ona koja sadrži dodatne sastojke poput umjetnih boja i okusa, konzervansa i drugih sastojaka za očuvanje njihove teksture.
Osnovni sastojci u hljebu su brašno, so, šećer, kvasac i voda, no dr. Giles Yeo, istraživač ultra-prerađene hrane i profesor molekularne neuroendokrinologije na Univerzitetu Cambridge, navodi da dodavanje određenih vrsta aditiva hljeb postaje ultra-prerađena namirnica.
“Ti aditivi mogu uključivati visokofruktozni kukuruzni sirup, emulgatore, stabilizatore i konzervanse”, rekao je za Health epidemiolog Lu Wang.
Oni su tu da poboljšaju okus i teksturu, a zahvaljujući njima, hljeb može stajati na policama i po nekoliko dana, a da ne postane ustajao ili pokvaren.
Kako prepoznati je li hljeb ultra prerađen?
Nutricionistica Samantha Snashall za Health navodi da je najlakši način da prepoznate je li hljeb ultra-prerađen jest čitanje popisa sastojaka. “Što je popis duži i što vam se riječ čini više stranom, to su veće šanse da je hljeb ultra-prerađen.”
Nutricionistica Morgan Dickison navodi da pekarski hljeb najčešće ne spada u tu kategoriju. “Ako hljeb koji ste kupili jutros postane ustajao do večere, vrlo je vjerojatno da nije ultra-prerađen.”
Vrste žitarica
Treba imati na umu i da postoji razne vrste žitarica od kojih se hljeb pravi.
Cjelovite žitarice sadrže sve dijelove cijelog sjemena biljke ili jezgre u prirodnom obliku. Zbog toga sadrže više vlakana, vitamina i minerala od rafiniranih žitarica, poput bijelog brašna, iz kojih su neki dijelovi uklonjeni.
Wang stoga preporučuje da uzimate hljeb koji je napravljen od jedne ili više cjelovitih žitarica koje su na vrhu popisa sastojaka. Možda će biti navedeno brašno od cjelovitog zrna, zob ili cjelovitu pšenicu.
Shashall također naglašava da se ne treba uvijek u potpunosti oslanjati na ono što je navedeno na pakiranju. “Samo zato što piše ‘pšenica’ ili ‘cjelovita pšenica’, ne mora značiti da je to zaista tako.”
Kad birate između cjelovitog pšeničnog, ultra-prerađenog hljeba i manje prerađenog bijelog hljeba, Yeo preporučuje da razmislite o svojim ciljevima. Ako, primjerice, pokušavate održati stabilnu razinu šećera u krvi, pšenični hljeb bi mogao biti bolja opcija. S druge strane, iz bijeloh hljeba se izvlači više vlakana pa može utjecati na razinu glukoze.
No, ako hljeb od cjelovitog zrna pšenice sadrži puno šećera, poput hljeba od cjelovitog zrna pšenice s medom, to bi također trebalo uzeti u obzir, navodi Snashall.
Dickinson navodi da možda nije uvijek moguće ili čak poželjno izbjegavati ultraprerađeni hljeb – i to nije nešto oko čega treba biti previše zabrinut. “Ultraprerađena hrana jako je rasprostranjena u našem prehrambenom sistemu.”