Dugogodišnji rad u prosvjeti, koji je za mnoge predavače predstavljao izvor profesionalnog zadovoljstva uprkos niskim primanjima, pretvara se u mučno iskustvo uslijed prodora generativne vještačke inteligencije.
Posebno su pogođeni online kursevi, gdje je i ranije, zbog nedostatka direktnog kontakta sa studentima, bilo teško održati pažnju polaznika, a sada je taj izazov dobio novu, mračniju dimenziju.
Pojavom alata kao što je ChatGPT, uloga predavača se drastično promijenila, oni više nisu samo pedagozi, već moraju biti i istražitelji i tužioci. Studenti bez motivacije više ne moraju ulagati trud, umjesto toga, predaju radove koje generiraju razni botovi. Istraživanje organizacije College Board, provedeno među 600 srednjoškolaca, otkrilo je zabrinjavajući podatak: čak 84 posto njih koristi generativnu vještačku inteligenciju za školske obaveze.
Varanje nije novost, ali profesori ističu da su nekadašnji prepisani pasusi sa Wikipedije bili „oruđe iz kamenog doba“ u poređenju s današnjim velikim jezičkim modelima (LLM), koje nazivaju oružjem za masovno uništavanje znanja. Umjesto jasne granice između prepisivanja i originalnog rada, predavači se danas suočavaju s beskrajnim sumnjama i obimnom birokratijom prilikom dokazivanja zloupotreba, što oduzima ogromne količine vremena i narušava povjerenje čak i u rad vrijednih studenata.
Glavni problem leži u zabludi da je cilj obrazovanja samo dobivanje tačnog odgovora na postavljena pitanja. Kao poređenje može poslužiti bodibilding: korištenje vještačke inteligencije za pisanje eseja je poput vožnje viljuškara u teretani, teret se podigne, ali to ne jača mišiće. Bez intelektualnog napora u učenju, cijeli proces gubi smisao.
Svrha učenja nikada nije bila sama ocjena (iako mnogi tako misle), već razumijevanje gradiva kroz pokušaje i greške. Danas napredni AI alati mogu riješiti čitave kurseve jednim klikom, čime takvi zadaci postaju gotovo besmisleni.
U pokušaju da očuvaju integritet nastave, mnogi nastavnici se vraćaju usmenim ispitima i pisanju radova olovkom na papiru pod nadzorom. Međutim, takva rješenja teško je primijeniti u online nastavi, koja je ključna za studente s poteškoćama u kretanju, zaposlene roditelje ili ljude iz ruralnih područja. Ako bi online kursevi nestali zbog nemogućnosti sprječavanja varanja, upravo bi te grupe bile najviše pogođene.
Zadatak koji se ranije mogao pregledati za 15 minuta danas, u slučaju sumnje na korištenje AI-a, traje satima, što dodatno otežava ionako zahtjevan posao nastavnika.