Iako je zemljotres koji je 30. jula pogodio ruski poluotok Kamčatku bio jedan od najsnažnijih ikada zabilježenih, cunami koji je uslijedio bio je znatno slabijeg intenziteta izvan neposrednog područja udara.
Obalna naselja na Kamčatki pogođena su valovima visine do četiri metra, što je izazvalo ozbiljnu štetu. Mnoge pacifičke zemlje, uključujući Japan, Čile i Sjedinjene Američke Države, izdale su hitna upozorenja. Međutim, Japan, iako znatno bliži epicentru nego ostatak pacifičkog pojasa, zabilježio je manje valove od očekivanih, pa su mnoga upozorenja na cunami s vremenom smanjena ili u potpunosti ukinuta.
Tektonski sudar ispod Kamčatke
Dr. Alan Dykes, vanredni profesor inženjerske geologije na britanskom Univerzitetu Kingston, objašnjava u analizi za The Conversation da je zemljotres uzrokovan subdukcijom – procesom u kojem se Pacifička tektonska ploča kreće prema sjeverozapadu i podvlači ispod istočnog ruba Sjevernoameričke ploče.
Prema podacima US Geological Survey (USGS), prosječna stopa konvergencije (brzina pomjeranja tektonskih ploča) iznosi oko 80 milimetara godišnje, navodi Dykes. Dodaje da je to izuzetno velika brzina za granicu između ploča, što znači da se u tom području nakuplja ogromna količina naprezanja. Kada se to naprezanje više ne može zadržati, oslobađa se u obliku iznenadnog pomaka od nekoliko metara – kao što se dogodilo tokom zemljotresa kod Kamčatke.
Prema USGS-u, ovakav zemljotres može zahvatiti kontaktno područje između dvije ploče površine nešto manje od 400x150 kilometara. Naglo pomjeranje morskog dna u tom obimu uzrokuje pomak ogromnih količina vode.
Ovakvi gotovo trenutni pomaci morskog dna uzrokuju nastanak cunami valova jer premještaju velike količine okeanske vode, objašnjava Dykes. Na primjer, podizanje dna za samo jedan metar na površini od 200x100 kilometara moglo bi pomaknuti količinu vode dovoljnu da se stadion Wembley napuni do krova čak 17,5 miliona puta, kaže Dykes.
Cunami valovi mogu putovati brzinom i do 700 km/h, dostižući udaljene obale unutar 24 sata. Međutim, kako se približavaju obali, usporavaju i povećavaju visinu, što povećava njihovu razornu moć.
Ključ je u dubini epicentra
Zemljotres kod Kamčatke dogodio se na dubini od 20,7 kilometara – dublje u poređenju sa, na primjer, zemljotresima kod Sumatre 2004. i Japana 2011. godine. Dykes na kraju zaključuje da je ta dublja lokacija vjerovatno dovela do manjeg vertikalnog pomaka morskog dna, a i sam pomak bio je nešto manje iznenadan nego kod ta dva ranija zemljotresa. Zbog toga su i cunami valovi bili slabiji od očekivanih, što je omogućilo da se neka upozorenja brzo ukinu.