Ekonomistica Svetlana Cenić nedavno je na platformi X skrenula pažnju na još jedan apsurd domaćeg birokratskog sistema – obavezu apoteka i veleprometnika lijekova da plaćaju članarinu turističkim zajednicama u pojedinim kantonima Federacije BiH, što je propisano pravilnicima.
Cenić podsjeća da zakoni o turističkim zajednicama, iz kojih su pravilnici izvedeni, jasno definišu izvore finansiranja: boravišnu taksu, članarinu turističkih subjekata, budžetske transfere i grantove. „Dakle, govorimo o hotelima, agencijama, restoranima, prevoznicima… Ne o apotekama i lijekovima“, navodi ona.
U svojoj objavi Cenić je citirala i zvaničan stav Agencije za statistiku BiH: „Trgovina na veliko farmaceutskim proizvodima i apoteke ne predstavljaju turističke, niti s turizmom povezane djelatnosti, te pripadaju zdravstvenom, a ne turističkom sektoru.“
„Broj parafiskalnih nameta u BiH ide i do 4000!“, upozorila je Cenić, dodajući da je ovakva praksa ogledalo sistemske neuređenosti i pogrešnog tumačenja zakona koje direktno pogađa krajnjeg korisnika - pacijenta.
Dvostruko oporezivanje zdravlja
Farmaceutski sektor već godinama upozorava da se lijekovi u BiH faktički dvostruko oporezuju. Na cijenu svakog lijeka već se obračunava PDV od 17 posto, a u veleprometu i distribuciji dodatno se plaćaju brojne takse, naknade i doprinosi, od obaveznih licenci i inspekcijskih nadzora do komunalnih i parafiskalnih naknada.
U tom kontekstu, obaveza plaćanja članarine turističkim zajednicama predstavlja dodatni, potpuno besmislen sloj fiskalnog opterećenja. „Farmaceutske kompanije i apoteke ne ostvaruju prihod od turista, nego služe građanima i pacijentima. Ova članarina, u zbiru sa drugim nametima stvara značajan pritisak na troškove poslovanja“, kažu iz Komore magistara farmacije Federacije BiH.
„Na kraju, taj pritisak završava na pacijentu. Svaki dodatni trošak ulazi u krajnju cijenu lijeka, i to u zemlji u kojoj građani većinom sami plaćaju terapije iz svog džepa.“
Prema dostupnim analizama, troškovi distribucije i parafiskalnih naknada čine između 20 i 30 posto krajnje cijene određenih lijekova, što znači da birokratski propisi ne pogađaju samo tržište, nego i zdravlje.
Zdravstvo u sudnici, turizam u apoteci
Uprkos jasnom stavu državne Agencije za statistiku, kantonalni propisi i dalje obavezuju apoteke i veleprometnike na plaćanje članarine turističkim zajednicama. Oni koji su odbili da to učine suočeni su sa sudskim postupcima.
„To je pravni nonsens. Umjesto da resurse usmjeravamo u unapređenje zdravstvenog sistema, mi ih trošimo na parnice i članarine koje nemaju nikakve veze s našim djelatnostima,“ kažu u Udruženju veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima BiH.
Posebno su pogođene apoteke u manjim sredinama, gdje je promet ograničen i gdje svaka taksa ugrožava opstojnost. „U tim zajednicama apoteka nije poslovni subjekt, nego javna potreba. Ovakvi propisi vode ka zatvaranju manjih apoteka, a samim tim i ka smanjenju dostupnosti lijekova građanima,“ upozoravaju farmaceuti.
Nepravedan sistem, skupi lijekovi
Svetlana Cenić zaključuje da je ova situacija ogledalo sistemskog haosa i odsustva zdrave logike u propisima. „Kada država izgubi osjećaj za realnost i počne svrstavati apoteke među turističke atrakcije, to znači da je administracija postala sama sebi svrha,“ napisala je.
I dok se parafiskalni nameti gomilaju, tržište lijekova u BiH ostaje nestabilno, a pacijenti suočeni s rastućim cijenama i povremenim nestašicama osnovnih terapija. Jer kada lijek postane „turistički proizvod“, gubi se suština onoga čemu treba služiti – ljudskom zdravlju.