Vatri treba kisik da gori, u svemiru ga nema - otkud onda to da je Sunce užarena kugla vatre kakvu poznajemo? Odgovor na ovo pitanje može uvesti čovječanstvo u novo doba napretka... Ili neviđenu katastrofu.
Ovo je jedna od onih misli koje nas zateknu potpuno nespremne. Čekamo prevoz, peremo zube ili se tuširamo i odjednom nam sine - ‘‘Kako to da Sunce gori ako nema kisika u svemiru?‘‘. Naravno, nismo jedini, jer ovo pitanje je vrlo često postavljano na raznim servisima poput Quore ili reddita i jedno je od ‘‘googlanijih‘‘ pitanja.
I prilično je razumno pitanje, zar ne? Vatri treba kisik da gori, u svemiru ga nema - otkud onda to da je Sunce užarena kugla vatre kakvu poznajemo? Šta se dešava?
U današnje vrijeme, znanje o svemiru i astrofizici sve više proširuje horizonte našeg razumjevanja o kosmičkim pojavama. Naravno, i na ovo pitanje - postoji odgovor!
Sunečva vatra i vatra na Zemlji nisu isto
Sunce, kao i druge zvijezde, ne gori na način na koji bi to mogla vatra na Zemlji. Umjesto toga, u srcu Sunca odvijaju se nuklearne reakcije koje proizvode energiju. Glavni izvor ove energije jeste proces poznat kao nuklearna fuzija.
Nuklearna fuzija u Sunčevom jezgru dešava se kada se atomi vodika stapaju zajedno, stvarajući helijum i oslobađajući enormnu količinu energije u procesu. Ova reakcija je moguća pod ogromnim pritiskom i temperaturom koje vladaju u unutrašnjosti Sunca. Na visokim temperaturama, atomi gube svoje elektrone, formirajući plazmu - četvrto agregatno stanje materije koje je prisutno u jezgru zvijezde.
Proces nuklearne fuzije ne zahtijeva prisustvo kiseonika. Fuzija se odvija u jezgru gde je temperatura toliko visoka da atomi postaju jonski oblak, a gravitacioni pritisak omogućava da se reakcije dešavaju. Dakle, unutrašnjost Sunca nudi idealne uslove za ovakve nuklearne procese, bez obzira na odsustvo kisika.
Vatra na Zemlji je samo "jeftina imitacija"
U suprotnosti, vatra na Zemlji zahtijeva kisik kao oksidacioni agens, što omogućava sagorijevanje ugljika u prisustvu toplote. Ova hemijska reakcija nije moguća u vakuumu svemira, gde nema atmosferskog kisika. U suštini, naspram nevjerovatne sile energije koju oslobađa Sunce, svaka (pa i najveća) vatra na Zemlji se čini kao ‘‘jeftina kopija‘‘. Malo manje jeftina kopija bi bila usavršavanje nuklearne fuzije, što naučnici pokušavaju već godinama i čemu su sve bliže. To bi donijelo čovječanstvu neograničenu energiju i vjerovatno promijenilo svijet do neprepoznatljivosti.
U zaključku, Sunce ne "gori" na način koji je analogan sagorjevanju vatre na Zemlji. Nuklearna fuzija u jezgru Sunca oslobađa energiju koja osvjetljava naš solarni sistem, a sve se odvija bez prisustva kisika. Ovo fundamentalno razumjevanje astrofizike je testament kompleksnosti svemira i različitosti procesa koji oblikuju naš kosmički okoliš.
