Iran je decenijama ulagao velika sredstva u izgradnju podzemnih bunkera kako bi zaštitio svoj značajan arsenal projektila od mogućeg uništenja.
Međutim, manje od sedmicu nakon početka rata s dva najmoćnija protivnika, čini se da ta strategija pokazuje ozbiljne slabosti, piše Wall Street Journal (WSJ).
Veliki podzemni kompleksi
Američki i izraelski borbeni avioni, zajedno s naoružanim dronovima, neprestano kruže iznad desetina podzemnih baza, napadajući mobilne lansere projektila čim izađu na površinu kako bi lansirali rakete. Istovremeno, teški bombarderi gađaju same lokacije baza, a u nekim slučajevima čini se da su projektili ostali zatrpani pod zemljom nakon udara.
Satelitske snimke nastale posljednjih dana prikazuju ostatke nekoliko iranskih projektila i lansera uništenih u zračnim napadima u blizini ulaza u objekte koje iranske vlasti nazivaju "raketnim gradovima". Riječ je o velikim podzemnim kompleksima u kojima se projektili skladište i pripremaju za lansiranje.
Od početka sukoba Iran je uspio lansirati više od 500 projektila prema Izraelu, američkim bazama i drugim ciljevima u Perzijskom zaljevu. Ipak, vlade u regiji navode da je veliki dio tih projektila presretnut, dok je posljednjih dana zabilježeno manje velikih napada, što sugerira da američko-izraelski udari uspješno ograničavaju iranske sposobnosti za uzvratne napade.
Komandant američkih snaga na Bliskom istoku, Brad Cooper, izjavio je u utorak tokom video-briefinga da američke snage trenutno tragaju za preostalim iranskim lanserima balističkih projektila. Prema njegovim riječima, sposobnost Irana da napadne Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike postepeno se smanjuje.
Teheran je prije početka rata premjestio dio projektila i mobilnih lansera iz podzemnih skloništa kako bi ih raspršio i tako smanjio rizik od njihovog uništenja. Cooper je naveo da su Sjedinjene Američke Države i Izrael do sada uništili stotine projektila, lansera i dronova.
Opao broj iranskih lansiranja projektila
Američko Centralno zapovjedništvo (U.S. Central Command) saopćilo je da je broj iranskih lansiranja projektila opao za čak 86 posto u samo četiri dana. Analitičari smatraju da veliki dio preostalog arsenala, koji se procjenjuje na hiljade projektila srednjeg i kratkog dometa, i dalje ostaje u podzemnim bazama čije su lokacije uglavnom poznate američkim i izraelskim vojskama.
Ta činjenica ukazuje na osnovni problem koncepta tzv. „raketnih gradova“. Sam Lair iz nevladine organizacije James Martin Center for Nonproliferation Studies ističe da sistem koji je nekada bio mobilan i teško uočljiv sada više nije takav.
"Postaju sve lakša meta“, rekao je Lair.
Budući da su iranski sistemi protuzračne odbrane uglavnom neutralizirani, američke i izraelske snage održavaju stalni nadzor nad poznatim raketnim bazama pomoću sporih izviđačkih aviona. Napadi se izvode tek kada se primijete znakovi aktivnosti, bilo borbenim avionima ili dronovima.
Analitičari navode da je nekoliko puta pogođen kompleks baza u blizini južnog grada Shiraza. Komercijalne satelitske snimke prikazuju mobilne lansere projektila koji su izašli iz jednog podzemnog objekta u obližnji kanjon, gdje su uništeni prije nego što su uspjeli lansirati projektile.
Satelitska snimka Shiraza od 2. marta, trećeg dana rata, pokazuje crvenkasti oblak u blizini uništenog lansera, što ukazuje na curenje goriva na bazi kiseline iz projektila. Prema riječima Sama Laira, nekoliko drugih lansera također je uništeno, a požar koji je izbio proširio se kanjonom.
U blizini baze kod Isfahana satelit je 1. marta zabilježio neoštećen lanser projektila koji se kretao cestom nedaleko od postrojenja. Krater na cesti sugerira da je američki ili izraelski avion pokušao pogoditi vozilo, ali je promašio.
Snimka istog područja dan kasnije pokazala je tragove snažnog bombardiranja ulaza u podzemni kompleks. Lair je na društvenim mrežama naveo da se oko ulaza mogu vidjeti ostaci projektila za probijanje bunkera, iako nije jasno da li su tuneli zaista urušeni.
Ulaz i obližnje ceste do jedne iranske baze u blizini Kermanshaha također su pogođeni snažnim američkim bombama, prema procjeni zasnovanoj na satelitskoj snimci od 3. marta koju je objavila kompanija Planet.
Iran i dalje povremeno napada koristeći dronove i projektile. Analitičari smatraju da bi Teheran mogao čuvati dio najmoćnijih projektila velikog dometa za krajnju situaciju, ukoliko bi režim bio suočen s neposrednom prijetnjom pada.
Teško je nadoknaditi lansere
Decker Eveleth iz think tanka CNA Corp kaže da niko izvan Irana ne može tačno procijeniti veličinu preostalog arsenala. Upravo ta neizvjesnost, smatra on, daje Teheranu određenu prednost.
Iranske vlasti decentralizirale su ovlasti za lansiranje projektila kako bi spriječile da eventualni napadi na vojni ili politički vrh paraliziraju cijeli sistem. Iranski komandanti tvrde da mogu relativno brzo proizvesti nove projektile, iako je znatno teže nadoknaditi izgubljene lansere.
Većina od nekoliko desetina raketnih baza nalazi se pod zemljom, ali posjeduju nadzemne objekte, ceste i ulaze koji ih čine prepoznatljivim na satelitskim snimcima. Pentagon i izraelska vojska godinama rade na njihovom lociranju.
Prema analitičarima, američki zračni napadi uglavnom su usmjereni na baze u južnom Iranu, dok izraelsko ratno zrakoplovstvo češće napada ciljeve na sjeveru zemlje. Čini se da je, sudeći prema snimcima, ulaz u jednu podzemnu bazu sjeverno od grada Tabriza potpuno urušen.
Na drugoj lokaciji u blizini Tabriza ulazi u tunele također su oštećeni. Još tri raketne baze u južnom Iranu, u blizini mjesta Khorgo, Haji Abad i Jam, također su pogođene napadima. Analitičari navode da se u tim slučajevima uglavnom gađaju nadzemni objekti jer je broj baza velik, a količina bombi za probijanje bunkera ograničena.
Takav pristup također odražava hitnost s kojom Pentagon pokušava neutralizirati iranske projektile u ranoj fazi rata. Cilj je barem oslabiti sposobnost lansiranja prije nego što se iscrpe zalihe presretača namijenjenih obaranju dolaznih projektila, piše WSJ.