Engleska Premier liga prije nekoliko dana odredila je najtežu bodovnu kaznu za neki klub u svojoj historiji. Evertonu, jednom od klubova osnivača lige, oduzeto je 10 bodova što ga je spustilo na predzadnje mjesto na tabeli. S ukupno četiri boda trenutno se nalazi u zoni za ispadanje, a nije zadnji samo zato što ima bolju gol-razliku od Burnleyja koji ima isto bodova.
Everton će se žaliti na odluku, no najveća bodovna dedukcija u historiji lige vrlo bi lako mogla ostati potvrđena. Deveterostruki prvaci Engleske te za ligu historijski izuzetno važan klub kojem je ovo 70. uzastopna sezona u najvišem rangu, mogli bi uprkos tom udarcu ostati u ligi s obzirom na konkurenciju. Međutim, to ne mijenja činjenicu da se radi o možda i najgore vođenom klubu na svijetu.
Poduzetnik im obećao preporod, a odveo ih u propast
Historija ove krize počinje u februaru 2016. kada je britansko-iranski poduzetnik Farhad Moshiri kupio udio kluba od 49.9%. Moshiri je prethodno imao određeni udio u Arsenalu koji je prodao ruskom oligarhu Alisheru Usmanovu, odnosno njegovoj holding kompaniji, i time omogućio kupovinu udjela u Evertonu. Do 2022., Moshirijev udio će narasti do 96%.
Moshiri je navijačima obećao ozbiljna ulaganja u momčad i infrastrukturu, do čega je uistinu i došlo. Klub je u sedam godina pod novim vlasnikom potrošio 750 miliona funti. Način na koji je taj novac potrošen problematičan je jer iako su klub sa šestom najvećom potrošnjom u ligi unutar tih sedam godina, sada su mu oduzeti bodovi jer je prekršio financijske propise lige.
Prema financijskom fair-playu, liga dozvoljava da svaki klub u ciklusu od tri godine smije izgubiti do 105 miliona funti. U zadnjem ciklusu koji je završen 2022. Everton je izgubio 124.5 miliona funti, što je ozbiljno iznad granice. Možda se na papiru ne čini tako, no treba znati da niti jedan klub lige nikada nije bio ni blizu te granice, a kamoli da izgubi više od toga.
Liga dopušta gubitak ako je on prouzrokovan značajnim ulaganjem u omladinske kategorije, žensku ekipu, infrastrukturu, društvene projekte ili pak ako se radi o dugoročnoj posljedici pandemije covida-19.
I dok Everton tvrdi da su krivci pandemija, rat u Ukrajini, ekonomska situacija i neočekivani raskidi ugovora igrača ili osoblja, istina je da je njihova strmoglavi pad započeo puno prije ovih uzroka. Glavni su kriminalna sportska politika i Moshirijeva prijateljstva s agentima.
Početne kupovine bez plana i programa
Rani znakovi upitne politike bili su vidljivi odmah u sezoni 16/17. Tada su tri najskuplja igrača bili veznjak Morgan Schneiderlin, krilni napadač Yannick Bolasie i stoper Ashley Williams. Za njih je uprava dala nešto više od 50 miliona funti.
Williams je bio prvi stoper dvije sezone nakon čega je posuđen u Stoke, a potom mu je raskinut ugovor. Bolasie je u pet sezona otišao na četiri posudbe, dok je za Everton zaigrao 32 puta. Na tim posudbama Everton je pokrivao postotak njegove plaće, a na kraju je kao slobodan igrač otišao u Tursku. Schneiderlina su nakon tri i pol sezone prodali u Nicu za malo više od 2 miliona funti.
Pravi cirkus, čije će se posljedice osjećati i danas, uslijedio je u sezoni 17/18 kada je klub potrošio skoro 200 miliona funti, a utržio od prodaje nekih 130. Igrači koji su tada došli u klub su Gylfi Sigurdsson, Michael Keane, Jordan Pickford, Davy Klaassen, Cenk Tosun, Theo Walcott, Nikola Vlašić, Sandro Ramirez te kao slobodan igrač Wayne Rooney.
Od svih igrača na popisu, Jordan Pickford je jedini opravdao plaćeni novac, a djelomično i Gylfi Sigurdsson koji je napustio klub zbog optužbe o seksualnom napastovanju koja je kasnije opovrgnuta. Ni jedan drugi igrač s popisa nije pružio zadovoljavajuću razinu igre te su svi koji su otišli iz kluba prodani ili za puno manje novca od onog za koji su dovedeni, ili su otišli besplatno.
Konstantne rotacije trenera i novih igrača
Većina dovedenih igrača bila je želja trenera Ronalda Koemana, no uprava mu je dala otkaz nakon devet kola kada je klub pao na 18. mjesto na tablici. Novi trener Sam Allardyce napravio je čudo s tom ekipom te je odveo do čak 8. mjesta, što je uspjelo i sezonu kasnije Marcu Silvi.
Klub je i u tom prijelaznom roku zabilježio gotovo identičan minus kao u onom prethodnom dovevši Lucasa Dignea, Richarlisona i Yerrya Minu. Na prvoj dvojici će zaraditi kasnije od prodaje, no Mina će biti još jedan u nizu igrača koji su otišli iz kluba besplatno.
U idućoj je sezoni Everton opet bio u minusu, ovoga puta nekih 30 miliona funti, a historija s odabirom igrača ponovila se. Za nešto više od 100 miliona funti stigli su Alex Iwobi, Moise Kean, Andre Gomes, Jean-Philippe Gbamin i Fabian Delph. Gomes u klubu čeka istek ugovora, Gbaminu je raskinut ugovor, Delph je u penziji, dok se zarada od prodaje Keana poništila gubitkom na prodaji Iwobija.
Klub pada na 12. mjesto, na zimu dolazi Carlo Ancelotti, a iduće sezone nastavljaju sa svojom strategijom. Novi minus od nekih 60 miliona funti, pri čemu su od prodaje zaradili jedva 4 miliona i dovođenje Allana, Bena Godfreya, Abdoulayea Doucourea te kao slobodnog igrača, Jamesa Rodrigueza.
Čak ni Ancelotti nije uspio od tog haosa stvoriti ekipu s glavom i repom te je klub završio na 10. mjestu zahvaljujući sjajnoj sezoni Dominica Calverta-Lewina koji je zabio 21 gol u ligi. Od navedenih igrača, Doucoure je i dalje aktivan te igra solidno, Allan je prodan za četiri puta manji iznos od plaćenog, Godfrey je rezerva, a James je pružio tek jednu dobru polusezonu.
Sportski direktor potvrdio samovolju vlasnika
Iako Everton kroz ove sezone nije stajao toliko loše na tabeli, dolasci igrača, bilo na temelju saradnje Moshirija sa superagentom Kiom Joorabchianom, bilo želja trenera koji su u tom trenutku bili u klubu, jasno su pokazivali da klub nema dugoročnu strategiju niti ikakvu konkretnu filozofiju.
To je potvrdio i sportski direktor Marcel Brands koji je otišao nakon Ancelottijeve sezone. Brands je rekao kako u te tri godine u Evertonu nije smio samostalno donijeti ni jednu odluku te da je njegov rad redovno Moshiri remetio svojim željama.
Vlasnik kluba je tako tri godine plaćao sportskog direktora samo da bi ga postavio kao fasadu za poteze koje je, ustvari, on u saradnji s agentima povlačio iza Brandsovih leđa. Brands je doduše tu i tamo uspijevao nagovoriti Moshirija na pokoji potez na tržištu, a koliko će uprava biti pogubljena bez njega se dokazalo iduće sezone.
U ljeto 2021. uprkos ogromnim prosvjedima navijača Moshiri je zaposlio Rafu Beniteza, nekadašnjeg trenera Liverpoola. Everton više nije trošio toliko puno kao prošlih godina, no jedan od najluđih poteza povukli su u januaru 2022. Benitez je pristupio upravi te im rekao kako ne može raditi s Lucasom Digneom, lijevim bekom kluba.
Klub je pružio apsolutnu podršku Benitezu te su prodali Dignea, no samo tri dana nakon te prodaje Everton je izgubio u gostima kod Norwicha, a Benitez je dobio otkaz. Everton je tako ostao bez današnjeg prvotimca Aston Ville samo kako bi udovoljili želji trenera kojeg će otpustiti odmah nakon toga.
Borba za opstanak je bila pitanje vremena
Uslijedio je neuspješni period pod Frankom Lampardom s kojim je klub skoro ispao iz lige, a prošle ih je sezone od ispadanja spašavao Sean Dyche, stručnjak za održavanje slabijih klubova u ligi. Everton je u međuvremenu počeo poslovati u plusu, no šteta napravljena u svim sezonama bila je prevelika.
U periodu od 2012. do 2022. Everton je imao osmu najveću neto potrošnju na tržištu ponajviše zbog ovog perioda pod Moshirijem. Liverpool, Chelsea, Real Madrid, Bayern, Tottenham, Borussia Dortmund, Atletico Madrid, Inter redom su klubovi koji su u tih deset godina trošili manje novca nego Everton.
Dyche je ove sezone uspio prepoznati, usred sveg tog haosa, koji mu igrači moraju biti u prvih 11 te kakav nogomet može s njima igrati. Prije bodovne dedukcije šanse da će Everton ispasti iz lige prema analitici i kladionicama bile su na samo 3.5%.
Everton je osma ekipa lige po broju kreiranih velikih prilika, dok protiv njih ekipe ne uspijevaju kreirati jako puno. Samo protiv Chelseaja, Liverpoola, Newcastlea, Arsenala i Cityja ekipe kreiraju više šansi.
Gubitkom od 10 bodova se Everton vratio na početnu poziciju. Prije prvog kola su im šanse za ispadanje iz lige bile postavljene na 34.4%, a sada su na 34.1% te mogu biti jako zadovoljni što je konkurencija na dnu ovako loša, jer bismo inače pričali o nepopravljivoj situaciji.
Upravi kluba su krivi svi osim njih samih
Uprkos svim promašenim kupovinama, uprkos milionima potrošenim na raskide ugovora trenerima te na naknade agentima igrača, u Evertonu smatraju da nisu imali sreće te da je kazna od 10 bodova manje pretjerana s obzirom na okolnosti.
Kako bi se spasili od kazne, prvo su pred komisijom odigrali na covid-kartu. Međutim, Everton nije bio jedini klub koji je izgubio novac zbog pandemije. Nakon toga su okrivili Putina i rat u Ukrajini. Naime, Everton je dogovorio sponzorski ugovor s Usmanovom, odnosno ruskom holding kompanijom USM.
USM je trebao platiti 30 miliona funti za pravo na ime novog Evertonovog stadiona te 10 miliona godišnje od sezone 25/26 nadalje. S obzirom na Usmanovu usku vezu s Putinom, svaka poveznica s njegovom kompanijom morala je biti prekinuta.
Tvrdili su i kako je Everton kroz sve ove godine bio izuzetno transparentan u odnosima s ligom, što bi komisija i prihvatila kao olakšavajuću okolnost. Međutim, Everton je tokom samog saslušanja promijenio stav.
Prije nego je saslušanje započelo, izjavili su kako nisu krivi za kršenje pravila, da bi potom ipak priznali da jesu, ali da su prekoračili limit za nekih 10 miliona manje nego što je to izračunala liga. Transparentnost je automatski pala u vodu.
Stadion ih spašava od bankrota
U konačnici, iznijeli su i problematiku izgradnje novog stadiona te kompliciranih odnosa s vjerovnicima i financijskim partnerima. Financijska konstrukcija suludo je komplicirana te u principu uopće nije jasno tko je trenutno vlasnik stadiona u izgradnji, ali i ko donosi odluke u klubu.
Primarni zajmodavac kluba, kompanija imena Rights and Media Funding, nema ni jednog zaposlenika, nema web stranicu, nema podatke o kontaktu, no ima dva direktora i dokument o postojanju Evertonova duga od 200 miliona funti osiguran Goodison Parkom, trening kampom i tekućim prihodima kluba.
Ipak, izgleda da je čitava ta zavrzlama oko financiranja stadiona ustvari spasila Everton i potencijalnog bankrota. Naime, novi stadion, čiji je kapacitet 53.000 mjesta, trebao bi biti jedan od najmodernijih stadiona u Europi.
Izgrađen je na terenu koji spada pod UNESCO-ovu Svjetsku baštinu i čije je preuređenje vrijedno 6 milijardi funti. Zainteresiranih kupaca za klub ima, a Moshiri je dogovorio prodaju svog udjela američkoj investicijskoj kompaniji 777 Partners. Prodaju liga još nije ratificirala.
U financiranje stadiona uključio se fond MSP Sports Capital koji je pozajmio novac za izgradnju jer su uvjereni da će u konačnici ili oni biti vlasnici stadiona, ako im se dug ne vrati, ili će se klub prodati, što će im omogućiti zaradu.
Kultni klub je postao igračka poduzetnicima
No, šta to znači za sam Everton i njihove navijače? Imat će jedan od najboljih stadiona u Europi te će se prodajom spasiti Moshirija i njegovih financijskih ludovanja, no upitno je u kojoj će ligi klub igrati i ko će uopće ostati u klubu. Od stadiona će veću korist imati investicijski fondovi i banke nego klub.
Klub mora imati dugoročnu strategiju i filozofiju, no trenutno o tome niko ne priča. Dyche će ekipu pokušati i ove sezone održati u ligi, no osim njega i njegovog štaba ne postoji niko ko se zamara time treba li što napraviti tokom idućeg prijelaznog roka. Je li klubu potrebno unaprjeđenje u analitičkom sektoru ili pak ima li liječnička služba sve potrebno za odrađivanje kvalitetnog posla?
U poduzetničkom smislu, Everton je atraktivan klub zbog buduće infrastrukture, no u nogometnom smislu radi se o uništenom kultnom klubu čiji ih je vlasnik doveo do ruba egzistencije, a potencijalno i ispadanja u Premier ligi.
Kada bi klub završio u Championshipu i tamo ostao pokoju sezonu, financijske implikacije zbog manjih prihoda u toj ligi gurnule bi ih u nove probleme. Ovako postoji nada za bolje sutra, no to bolje sutra trebalo je doći 2016. Umjesto toga, klub je prošao kroz eru u kojoj je, relativno gledajući s obzirom na ulaganja, bio najgore vođeni nogometni klub na svijetu, piše Index.hr
