Serija Homeland postala je jedna od najutjecajnijih u tzv. eri prestižne televizije zahvaljujući briljantnom, slojevitom pripovijedanju i snažnoj povezanosti sa savremenim političkim događajima. Smještena u svijet modernog špijuniranja, ova Showtimeova serija bavila se stalnim prijetnjama terorizma koje su pogađale Sjedinjene Američke Države, a u više navrata se neobično poklapala s istinitim događajima. Iako je vjerno odražavala strahove i napetosti koje su obilježile američko društvo nakon 11. septembra, Homeland je često bila kritikovana zbog načina na koji prikazuje islamske teroriste, jer su muslimanski likovi rijetko predstavljeni u pozitivnom svjetlu. Kako je serija osvajala sve više nagrada i priznanja, te kritike su postajale sve glasnije, a Homeland je, pomalo neplanirano, skrenula pažnju upravo na one koji su joj najviše zamjerali.
Homeland je labavo inspirisana izraelskom serijom Prisoners of War, a u glavnoj ulozi pojavljuje se Claire Danes kao briljantna CIA-ina operativka Carrie Mathison. Iako su se rane sezone fokusirale na povratak Nicholasa Brodyja (Damian Lewis), američkog ratnog zarobljenika koji postaje “uspavani” agent Al-Qaede, serija se kasnije proširila na veći broj likova i druge međunarodne krize. Ipak, nije odstupala od učestalog prikazivanja islamskih likova kao negativaca, zbog čega je često optuživana za rasizam, do te mjere da su aktivisti uspjeli da se infiltriraju u samu produkciju.
Peta sezona Homelanda i tiha sabotaža u pozadini
Peta sezona Homelanda započinje dvogodišnjim vremenskim skokom nakon tragičnog završetka prethodne sezone, obilježenog razornim terorističkim napadom u Pakistanu. Na neki način, sezona djeluje kao blagi “restart” serije, jer Carrie više ne radi za CIA-u, već se seli u Berlin, gdje radi za privatnog poslodavca. Ipak, jedna scena koja prikazuje izbjegličke kampove na sirijsko-libanskoj granici izazvala je posebnu pažnju zbog grafita ispisanih na arapskom jeziku.
Ti grafiti sadržavali su poruke u kojima se Homeland naziva „rasističkom“ i „pro-Asadovskom“. Ispostavilo se da su muslimanski umjetnici, angažirani da oslikaju scenografiju, namjerno ostavili ove poruke kao oblik protesta. Poruke su završile u emitovanom materijalu, a umjetnici su kasnije objavili saopćenje u kojem su branili svoj postupak, navodeći primjere pristrasnosti serije. Showrunner Alex Gansa priznao je da mu je žao što su poruke dospjele u finalnu verziju, ali je istovremeno izrazio poštovanje prema umjetnicima, ističući da Homeland „uvijek nastoji biti subverzivna i potaknuti razgovor“.
Bez obzira na Gansinu reakciju, činjenica da su poruke prošle neopaženo ukazala je na propuste u produkciji, očito bez dodatne kontrole detalja u pozadini scena. Umjetnici su optužili seriju da arapsko pismo tretira kao „puki vizualni dodatak koji upotpunjuje horor-fantaziju Bliskog istoka“, te kao propagandu koja održava štetne stereotipe o njihovoj kulturi i religiji. Iako su neke od tih tvrdnji možda pretjerane, naročito u poređenju s mnogo otvorenije manipulativnim političkim sadržajima na televiziji, javno prozivanje serije pokrenulo je važnu i potrebnu raspravu. Problem islamofobije i ksenofobije nije jedinstven za Homeland, riječ je o dugogodišnjem obrascu u mnogim popularnim akcijskim i špijunskim serijama. Upravo zato su manjkavosti Homelanda bile toliko uočljive, jer je u mnogim drugim aspektima serija bila izuzetno uvjerljiva.
Kako se Homeland mijenjao pod pritiskom kritika
Iako je kritika bila neophodna, Homeland je u petoj sezoni pokazao zreliji i nijansiraniji politički pristup, fokusirajući se na teroristički napad u Berlinu koji je podsjećao na stvarne događaje. Iako se ISIS spominje kao prijetnja, sezona pokazuje više empatije prema migrantima koji su često žrtveni jarci nasilja, pa čak sugerira da su i američke protuterorističke politike djelimično odgovorne za nastalu situaciju.
Serija je posebna i po tome što je Carrie izrazito manjkav protagonist, Homeland ne prikazuje postupke američkih obavještajnih službi kao automatski opravdane. U kasnijim sezonama fokus se sve više prebacuje na Carrieinu borbu protiv vlastitog sistema, jer je niko unutar vlade ne želi slušati. Situacija postaje još složenija kada se upliće njen mentor Saul (Mandy Patinkin), koji je spreman da je žrtvuje kako bi zaštitio sebe.
Osim što je u kasnijim sezonama uključila više muslimanskih likova, serija je postala i oštra kritika krize američke demokratije. Prikazala je kako se desničarska propagandna mreža upliće u zavjeru s ciljem izazivanja pobune u Washingtonu. Iako je emitovana mnogo prije događaja od 6. januara 2021. godine, Homeland je bez zadrške ukazivao na moćne sponzore koji se iza „slobode govora“ kriju dok manipulišu medijima i šire dezinformacije.
Problem Homelanda nikada nije bio u prikazu islamskog terorizma kao takvog, već u implicitnoj poruci da je to jedina prijetnja svijetu, uz gotovo potpuno odsustvo mirnih muslimana, koji čine ogromnu većinu vjernika. Iako je mala sabotaža umjetnika vjerovatno imala ograničen učinak, ona naglašava koliko se serija s vremenom promijenila. Homeland je shvaćen ozbiljno jer je djelovao stvarno, a s ove distance, jasno je da je ponudio više važnih lekcija nego što su mnogi gledatelji tada bili spremni primijetiti, piše Collider.