Bezumni i okrutni napad Rusije na Ukrajinu i najrazličitija oružja koja se pri tome koriste, kako sa strane agresora, tako i odbrambenih snaga koje vojno pomažu zapadne sile izazivaju zgražanje, ali i ineters za vojnu komponentu rata. Poslovično na vrhu zanimanja u toj piramidi stoje avioni, što novije klase i boljih performansi, to su zanimljiviji.
Kontroverze oko aviona Lockheed F-117, koji je trebao biti okosnica američke avijacije, te prva letjelica potpuno nevidljiva za radarske sisteme, ne prestaju ni godinama nakon njegovog povlačenja iz aktivne službe.
Od F-117, lovca-bombardera, kao i njegovog 'velikog brata' bombardera B2, očekivalo se mnogo, prije svega dominacija avijacije SAD-a barem jedno ili više desetljeća.
U praksi, ovi projekti su više puta mijenjani i odlagani, troškovi su prešli i nekoliko desetina milijardi dolara, a krajnji rezultati u realnim borbenim situacijama bili su slični konvencionalnim letjelicama, koje su uz to bile i nekoliko puta jeftinije te mnogo lakše za pilotiranje, piše Ivan Trajković za Al Jazeeru.
Toga 27. marta 1999. godine, jedinica 250. Raketne brigade Protuzračne odbrane Vojske Jugoslavije, bila je raspoređena u ataru sela Buđanovci, pedesetak kilometara zapadno od Beograda. Oko 20 sati, radarski alarmi počeli su signalizirati dolazeću letjelicu. Radar je bio starije generacije, dio raketnog sistema S-125 Neva, ruske proizvodnje. Taj radar bi često označavao i prijateljske letjelice te dežurni oficiri isprva nisu posvećivali mnogo pažnje tom signalu.
Petnaestak minuta kasnije, po konfiguraciji i azimutu leta, bilo je jasno da letjelica nije prijateljska. Bilo je jasno i da avion koji se prati pokušava letjeti ispod polja radarskog snopa, što je bio manevar koji su često koristili piloti američkih aviona F-16 i F-15 Potpukovnik Zoltan Dani, komandant jedinice, naredio je lociranje i obaranje cilja.
'MINIMALNI RADARSKI OTISAK'
Avion je letio vrlo nisko, na udaljenosti od samo 14,5 kilometara. Dvije rakete iz sistema Neva ispaljene su, a dva sata kasnije stigle su informacije da je oborena američka letjelica, ali ne F-16, kako se očekivalo, već 'Noćni Jastreb', nevidljivi F-117.
Do tada nije bilo slučajeva obaranja ove letjelice. Pentagon je rušenje F-117 potvrdio tek četiri dana kasnije, ne navodeći uzrok.
Ken Bacon, tadašnji šef Pentagona za medije, otkrio je i da se pilot pukovnik Dale Zelko katapultirao te da je spašen iste večeri, u misiji u kojoj su sudjelovala četiri američka helikoptera MH-53.
Sljedećeg dana, u Srbiji je uslijedilo pravo "narodno veselje". Mediji su prenosili slike žitelja okolnih sela kako se okupljaju oko olupine letjelice vrijedne više od 70 miliona dolara. Svirala se harmonika, a čak se i zaigralo kolo oko dijelova aviona. Oboreni F-117 bio je dio jedinice stacionirane u bazi Holoman u Novom Meksiku, s brojem na repu AF – 82 806. Dijelovi aviona i danas se nalaze u Muzeju zrakoplovstva u Beogradu.
F-117 u praksi nikada i nije bio zaista nevidljiv već je imao tzv. minimalni radarski otisak, te bi PZO jedinice odbacile cilj kao neku manju letjelicu ili jednostavno grešku. Dizajn same letilice je bio ograničen i računalnom snagom početkom osamdesetih godina, pa su se inženjeri na kraju odlučili za dva trokutna poligona kao osnovu dizajna.
Avion nije imao radar, kako ne bi odavao nikakve radio signale, ali je imao napredan sistem za detekciju i izbjegavanje neprijateljskih radarskih sistema, koji je i danas vojna tajna, piše Al Jazeera.
Također, F-117 nema ni uređaj za dodatno izgaranje goriva, kako bi izbjegao i detekciju infracrvenim sistemima. Također, letjelica je bila i prilično teška za svoju veličinu – samo paneli sa specijalnom bojom koja upija radarske valove težili su više od jedne tone.
I upravo su specijalne boje i materijali korišteni za izradu panela izazvali velike kontroverze nakon njegovog "penzionisanja" iz aktivne službe 2008. godine. Boja koja se koristila za upijanje radarskih signala naziva se "polikristalna-karbonil-ugljenična boja" i do danas je njen tačan sastav državna tajna.
AMERIČKA RJEŠENJA U KINESKIM AVIONIMA
Za vrijeme operacije 'Pustinjska oluja' devedesetih, te 'Iračka sloboda' 2003., postoje brojna svjedočenja pilota i vojnog osoblja da su letjelice F-117 u vrućim hangarima ispuštale otrovna isparenja, što je bilo evidentno i po broju mrtvih ptica oko njih. Kada su se neki od pilota obratili zapovjedništvu, dobili su odgovor da je "pitanje sastava boje i materijala na F-117 iznad njihovih činova i ovlaštenja". U praksi je to značilo: "Ne postavljajte pitanja".
Kada je 2019. godine Muzej zrakoplovstva u gradu Hillu u državi Utah trebao dobiti jedan od F-117 kao eksponat, kustosi su bili zapanjeni kada su vidjeli osoblje vojnog aerodroma u blizini kako skida boju i panele s letjelice u skafanderima sličnim onima koji nose astronauti NASA-e. I kada je F-117 konačno bio izložen, posjetitelji se nisu smjeli zadržavati u njegovoj blizini više od nekoliko minuta.
Nakon rušenja nad Jugoslavijom, F-117 nije više korišten u svrhe bombardiranja ciljeva, djelimično i zbog nemogućnosti da nosi bombe s infracrvenim ili satelitskim navođenjem. Njegova misija se promijenila – korišten je do 2005. godine za 'A-SIGINT', kada je bilo potrebno da se vizualno potvrdi uništenje nekog cilja. U operaciji 'Iračka sloboda' 2003. godine dva F-117 su korištena za lasersko obilježavanje vojnih objekata, naročito bunkera, koji bi onda bili gađani navođenim bombama, obično s bombardera B-2 ili raketama Tomahawk.
Što se tiče "srpskog primjerka" F-117, nakon 5. oktobra i rušenja Slobodana Miloševića s vlasti, više puta su se, i u domaćim, ali i u stručnim stranim medijima pojavljivale informacije da su dio krila i računar za navođenje samo sedmicu dana nakon rušenja "pojavili" u Moskvi. Naročito su bile česte i tvrdnje da su rep letjelice, dio motora i rezervoara također našli svoj put do Pekinga nedugo nakon obaranja. Srpske vlasti ovo nikada nisu potvrdile, ali ni demantirale.
Američki general David Goldfein je 2006. godine tvrdio da je razvoj kineskog nevidljivog lovca četvrte generacije J-20 'Chengdu' i cijelog programa sličnih letjelica 'J-XX' direktno povezan s dijelovima F-117 koji su stigli u Kinu iz tadašnje SR Jugoslavije, te da je riječ o klasičnom slučaju vojne špijunaže. Da u tome ima istine, pokazuju i analize avio stručnjaka – kineski J-20, kao i F-117, ima strukturu krila od "pčelinjeg saća". Za razliku od toksičnih materijala na svom američkom rođaku, J-20 ovu strukturu ima napravljenu od nove generacije aluminija, koja ima i bolje letne karakteristike, ali i najvažnije – nije opasna po zdravlje pilota i aviomehaničara, piše Al Jazeera.
