Prije nego što je Black Mirror zavladao Netflixom kao zlatni standard za jezive sci-fi serije, postojao je jedan drugi serijal koji je još 1959. godine prvi ponio tu titulu. The Twilight Zone i danas je široko voljen i zapravo je utro put da serije poput Black Mirrora mogu “poletjeti”. Bio je ograničen pravilima tadašnjih medija, ali je uspio da ih zaobiđe koristeći zastrašujuće metaforičan pristup kako bi prenio oštru društvenu kritiku.
Nije teško povući paralelu između ove dvije serije: obje su sci-fi antologije koje na jezivo pronicljiv način otkrivaju neke nepobitne istine o ljudskoj prirodi. Toliko da je serija Rod Serling, The Twilight Zone, i danas vrijedna ponovnog gledanja zbog svoje relevantnosti, čak i više od 60 godina nakon premijere.
Black Mirror je direktno inspirisan serijom The Twilight Zone
Ne treba da čudi što The Twilight Zone nije samo prethodnik Black Mirrora, već i njegova inspiracija. Ova originalna sci-fi antologija nesvjesno je pokrenula trend u žanru: prije nego što je završila 1964. godine, pojavile su se i druge serije poput The Outer Limits, a kasnije i Tales from the Crypt ili novije Love, Death & Robots. Sve su one uspješne na svoj način, ali proizlaze iz revolucionarnog koncepta koji je uspostavio The Twilight Zone.
Black Mirror je vjerovatno najpoznatiji nasljednik tog naslijeđa, a u intervjuu iz 2013. njegov kreator Charlie Brooker objasnio je zašto je ova formula toliko uspješna i bezvremenska:
„Čini mi se da, ako želite govoriti o tehnologiji, najbolji način je da je razvijete iz onoga što već postoji. To je radio The Twilight Zone: uzimali su stvari koje su tada brinule ljude i pojačavali ih. Nudili su neodoljive ideje tipa ‘Šta ako’, i razvijali ih na način koji je, kada bi dostigao vrhunac, bio zaista jeziv.“
Spajajući sadašnjost i budućnost, The Twilight Zone (a samim tim i Black Mirror) odolijeva vremenu i ostavlja snažan utisak bez obzira na protekle godine. Kako Brooker ističe, priče su „manje kritika tehnologije, a više onoga šta ljudi mogu uraditi s njom – ili šta ona može uraditi njima ako ne razmisle o posljedicama“. Čak i ako se futurističke ideje iz serije ne ostvare, društveni komentari ostaju izuzetno pronicljivi.
The Twilight Zone je i danas relevantan
Jedna od stvari koja The Twilight Zone čini možda čak impresivnijim od Black Mirrora jeste vrijeme. Black Mirror je i dalje relativno moderan, dok The Twilight Zone s godinama postaje sve bolji, poput dobrog vina.
Epizode poput „Eye of the Beholder“, koja kritikuje krute standarde ljepote i društveno odbacivanje onih koji se ne uklapaju, ili „The Brain Center at Whipple’s“, koja analizira rad u kapitalizmu i gubitak posla zbog tehnologije, bile su relevantne tada, ali su možda još relevantnije danas.
U pokušajima Rod Serling da istraži istinu uprkos tadašnjim ograničenjima, nastajale su priče koje na površini djeluju čudno i obmanjujuće. U epizodi „A Game of Pool“, obična partija bilijara pretvara se u duboku priču o takmičenju, pohlepi i ambiciji. S druge strane, ideja o stvorenju koje samo pilot vidi kako pokušava srušiti avion u epizodi „Nightmare at 2000 Feet“ postaje napeta priča o subjektivnosti stvarnosti.
Bez obzira na to koliko su priče naizgled obične ili potpuno nevjerovatne, The Twilight Zone briljira u načinu na koji prenosi svoje precizne i pametne analize društva, problema od kojih ni danas nismo pobjegli.
Čak i nakon gledanja samo jedne epizode jasno je koliko je The Twilight Zone redefinisao sci-fi žanr i pokrenuo generacije serija koje su pokušavale slijediti njegov primjer. Nakon svih ovih godina, to je serija kojoj se uvijek vrijedi vratiti, jer s vremenom postaje još jezivija, kako je posmatramo iz nove perspektive i sa novim razumijevanjem, piše Collider.