Ništa se neće dogoditi dok se Putin i on ne sastanu, rekao je Donald Trump novinarima u maju na letu Air Fore One.
Tvrdio je da jedino izravan susret njih dvojice može otvoriti put dogovoru o tako osjetljivom pitanju kao što je rat u Ukrajini. Međutim, i nakon sastanka na Aljasci, nema vidljivog napretka. Trump je sugerisao da će se Putin i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij sastati prvo nasamo, a potom zajedno s njim, ali takvi sastanci nisu zakazani.
'Lisica čuva kokošinjac'
"Dnevni red nije ni blizu spreman”, rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u intervjuu za NBC.
Trump je pred evropskim čelnicima tvrdio da je Putin pristao na mirovnu misiju u Ukrajini, ali sredinom sedmice ruska strana opisivala je nešto sasvim drugo, a to je da u cijelu priču o sigurnosnim garancijama mora biti uključena i Moskva. Za mnoge je to izgledalo poput situacije u kojoj lisica čuva kokošinjac.
Ovakva proturječja odražavaju stratešku nedosljednost posljednjih desetak dana. Ponekad se Trump predstavlja kao posrednik koji želi isposlovati ustupke od Putina, a u isto vrijeme nagovoriti Zelenskog na teritorijalne ustupke. Ponekad zvuči kao saveznik Ukrajine koji obećava zaštitu od budućih napada.
Prošlog sedmice je na društvenim mrežama napisao da Ukrajina “nema šanse za pobjedu” ako joj se ne dopusti napad duboko na rusku teritoriju, za što je okrivio svojeg prethodnika, bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, piše New York Times.
Iako je u Anchorageu tvrdio da Putin želi mir, ubrzo je izrazio sumnje te najavio da će, ako dođe do neuspjeha, procijeniti tko je odgovoran. Za Trumpa je dosljednost manje važna od izravne diplomacije među liderima. Uvjerenje da osobna komunikacija može donijeti rezultate dijelio je i Theodore Roosevelt, koji je prije 120 godina posredovao u završetku Rusko-japanskog rata i za to dobio Nobelovu nagradu za mir. Trump ne skriva da bi volio ponoviti sličan uspjeh.
Roosveltov obrazac
Ipak zasad pregovori s Rusijom ne prate Rooseveltov obrazac. Trumpov sastanak s Putinom podsjetio je mnoge na njegov susret s Kim Jong-unom 2018. godine, odnosno puno osmijeha, rukovanja i snimki za televiziju, ali bez suštinskog napretka. Sjeverna Koreja tada nije odustala od nuklearnog oružja. Štaviše, svoj arsenal je dodatno proširila.
"Trump je krenuo na sastanak s relativno ujedinjenim zapadnim stavom da je najprije potrebno primirje. A onda, kad su se napokon sastali, on je napustio tu poziciju i umjesto da postigne napredak, zabio je autogol", ocijenio je Ivo Daalder, bivši američki ambasador pri NATO-u.
Trump je izjavio da želi odmah doći do mirovnog sporazuma jer primirja "često ne opstaju”. Najavio je da će u dvije sedmice znati je li Putin ozbiljan, isto vremensko ograničenje koje mu je već ranije dao za uvođenje carina, pa ga prešutno ignorisao. Trump uvijek ostavlja mogućnost povlačenja, tvrdeći da možda mira neće biti i da se Sjedinjene Američke Države moraju jednostavno maknuti i pustiti Rusiju i Ukrajinu da se bore.
Taj pristup stvara konfuziju oko američke uloge. Trump i potpredsjednik J.D. Vance čas zvuče kao neutralni posrednici, a čas kao branitelji ukrajinske neovisnosti. Trump je prošle sedmice izjavio da će SAD, zajedno s Evropom, osigurati sigurnosne garancije za Ukrajinu, ali bez američkih vojnika na terenu. Rekao je da bi vojne snage mogle doći iz nekoliko država, poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke, dok bi SAD dao obavještajnu i zračnu podršku.
Ukrajinci s razlogom oprezni
Takve garancije značila bi obavezu SAD da brani Ukrajinu i izvan NATO-a, što je politika kojoj se Trump ranije protivio, kao i Biden. Međutim, Biden je stalno naglašavao da je invazija Rusije bila nezakonita i da bi, ako Ukrajina padne, Putin mogao krenuti i na članice NATO-a. Njegova administracija je prikupljala dokaze o ratnim zločinima, dok je Trump ukinuo jedinice koje su to pratile i često relativizirao ko je odgovoran za rat.
Ukrajinci su s razlogom oprezni. Još 1994. godine potpisali su Budimpeštanski memorandum kojim su se SAD, Britanija i Rusija obvezali na sigurnosne garancije u zamjenu za nuklearno oružje koje je ostalo na ukrajinskom teritoriju nakon raspada SSSR-a. Trump je tvrdio da je Putin u Anchorageu pristao na zapadne garancije, ali kasnije je Moskva ubacila uslov da mora biti dio sigurnosnih snaga i da nijedna zemlja NATO-a ne smije držati vojnike u Ukrajini.
Vance je u NBC-jevoj emisiji Meet the Press izbjegao izravno odgovoriti može li Rusija imati takvu ulogu, kazavši da je “davanje i uzimanje dio pregovora”. Dodao je da je Trumpova administracija izvršila veći gospodarski pritisak na Rusiju nego Bidenova, što Bidenovi saradnici osporavaju podsjećajući na sveopće sankcije koje su SAD i saveznici uveli nakon početka invazije 24. februara 2022. godine.
Udaranje u zid
"Ili ćemo naposljetku uspjeti ili ćemo udariti u zid", zaključio je Vance, opet predstavljajući Washington kao posrednika. Još kao senator zastupao je stav da SAD mora prestati s podrškom Ukrajini jer nema izravnog nacionalnog interesa u tom sukobu.
“Trumpova administracija u osnovi ne razumije sukob”, rekao je Daalder. “Trump misli da se radi o teritoriji. A za Ruse je riječ o identitetu i pitanju hoće li Ukrajina biti dio Zapada ili pod ruskom kontrolom”, poručio je Daalder za New York Times.