Snijeg je ove sedmice obilno padao u Briselu, dok su se zvaničnici iz ambasada i evropskih institucija vraćali sa prazničnog odmora u šokantan novi svijet.
Poput ledenog šamara arktičkog zraka, operacija Donalda Trumpa za uklanjanje Nicolása Madura s mjesta predsjednika Venecuele zapanjila je najviše zvaničnike EU i ostavila ih u tišini. Zatim je doveo u pitanje NATO, zaprijetio Kubi i Iranu, te izjavio da mu je potreban Grenland u svrhe nacionalne sigurnosti, slagali se s tim američki saveznici koji ga trenutno kontrolišu ili ne.
"Ne treba mi međunarodno pravo", izjavio je Trump u intervjuu za New York Times.
Ali međunarodnom pravu treba Trump. Njegov pristup predstavlja egzistencijalnu prijetnju ne samo globalnim sporazumima poput Pariškog klimatskog sporazuma, već i Evropskoj uniji, najvećoj svjetskoj tvornici međunarodnog zakonodavstva. Svake godine EU proizvede više od 2.000 direktiva, akata, propisa i drugih pravnih dokumenata koji usmjeravaju ekonomski i društveni život njenih 27 zemalja članica.
U svijetu kojim dominira Amerika, gdje vladavina prava nije bitna, zakonodavna mašina EU mogla bi brzo postati neobičan anahronizam. Prva sedmica 2026. godine ponovo je razotkrila paralizu i nemoć evropskog vodstva da odgovori američkom predsjedniku koji se ponosno hvali da je jedina stvar koja ga može zaustaviti njegov vlastiti osjećaj za "moral".
"Ovo je veoma važan trenutak", rekao je jedan diplomata iz evropske zemlje, kojem je, kao i drugima, zagarantovana anonimnost kako bi mogao slobodno govoriti. "Postojala je tendencija u evropskim medijima da ismijavaju Trumpa i njegove ljude i predstavljaju ih kao glupe, a ponekad čak i kao luđake. Mislim da je to pogrešno. Oni su izuzetno sposobni."
Ali njihova misija je, rekao je ovaj diplomata, jasna: učiniti sve što je potrebno za unapređenje interesa SAD-a i Trumpove administracije. Bijelu kuću nije briga da li je dobar saveznik Evropi i više je nego spremna da kritikuje, prijeti, maltretira i možda napadne stari kontinent. "Ovo ne može biti iznenađenje", rekao je diplomata za Politico.
Pitanje Ukrajine
Ali gotovo godinu dana nakon početka Trumpovog drugog mandata, evropski lideri i zvaničnici nikada nisu formalno raspravljali o novoj distanci Amerike od njenih ranije bliskih saveznika na strateškom nivou. "O tome se mora razgovarati", rekao je isti diplomata. "Razlog zašto o tome nismo imali potpunu raspravu je Ukrajina."
I tu je srž napetosti koja paralizuje odgovor Evrope. Baš kao što Evropa i dalje zavisi o NATO-u za svoju sigurnost, uprkos višekratnim obećanjima da će stati na vlastite noge, očajnički joj je potrebna američka podrška kako bi se postiglo prihvatljivo primirje u Ukrajini.
Sastanak saveznika Ukrajine u takozvanoj koaliciji voljnih ove sedmice se približio planu prema kojem bi Sjedinjene Države pružile vojnu podršku kao garanciju za bilo kakav mirovni sporazum. Ali zajednička izjava više od 30 vlada koja je proizašla sa sastanka nije sadržavala specifičnosti o američkoj ulozi i nisu je potpisali Trumpovi predstavnici.
Ali to je i dalje opasno delikatan trenutak za Ukrajinu, a Rusija se još nije ni složila. Otuđivanje Trumpa u ovom trenutku bilo bi rizično za saveznike Ukrajine u EU i šire.
Problem je u tome što će se, bez otvorene rasprave o novom stanju Zapada, lideri vjerovatno mučiti da stvore političku podršku koja im je potrebna za opseg potrebne promjene vanjske politike kojom bi se udaljili od SAD-a, a možda i NATO-a.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je među najotvorenijima po pitanju ovog izazova, upozoravajući u ovosedmičnom govoru da SAD namjeravaju podijeliti svijet na sfere utjecaja.
"Sjedinjene Države su etablirana sila koja se postepeno okreće od nekih svojih saveznika i oslobađa se međunarodnih pravila koja je nekada promovisala", rekao je Macron tokom svog godišnjeg govora o vanjskoj politici.
Macron je rekao da Evropa ne smije prihvatiti ono što je nazvao "novim kolonijalizmom" i da bi trebala dodatno ulagati u "stratešku autonomiju" kontinenta.
Ipak, i sam francuski predsjednik sada je slabiji i nepopularniji nego ikada prije, s blokiranim parlamentom u Parizu koji ne može napredovati u ključnim mjerama i ohrabrenom krajnjom desnicom koja vodi u anketama. Iako mnogi diplomati i zvaničnici dijele Macronovu procjenu, znaju da njegov glas u kreiranju politike u Briselu više nema težinu koju je nekada imao.
U svom ovosedmičnom govoru o vanjskoj politici, Macron nije poimence spomenuo američke akcije u Venecueli, niti samog Trumpa.
Čak i ako se Trumpa uspije nagovoriti da stane uz Evropu, odustane od Grenlanda i angažuje američke trupe za nadgledanje mira u Ukrajini, hoće li to potrajati?
Diplomati i dalje sumnjaju koliko bi vrijedio bilo kakav američki potpis na mirovnom sporazumu koji garantuje sigurnost Ukrajine, kada je Trump spreman učiniti šta god mu se prohtije. "Na kraju krajeva", rekao je drugi evropski diplomata, "nemate nikakvih garancija da će stvari uspjeti."
Nije problem samo u "mjehuru"
Irelevantnost EU za Trumpov novi svjetski poredak vidljiva je svuda, prema kritičarima bloka. U Gazi, EU nema nikakvu buduću ulogu ni u jednom novom mirovnom odboru koji bi mogao upravljati Pojasom prema Trumpovom planu o prekidu vatre, uprkos tome što je najveći donator pomoći. Dok iranski demonstranti pokušavaju srušiti režim u Teheranu, lideri EU nude malo toga osim toplih riječi — ako uopšte govore o tome — sa udaljenosti od 3.000 milja.
"Evropa je izgubila svoj put i nisam siguran da ima ulogu bilo gdje u svijetu, osim u Ukrajini", rekao je jedan visoki diplomata izvan EU.
Diplomata je ukazao na "podjele" na vrhu kao posebnu slabost. Na primjer, niti jedan pojedinac ne govori u ime Evrope o vanjskoj politici, a lideri EU dali su zasebne izjave kao odgovor na američku operaciju uklanjanja Madura. Jedna je stigla od predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, druga od Antónia Coste, predsjednika Evropskog vijeća, i treća od Kaje Kallas, koja ima zvaničnu ulogu "visoke predstavnice" i glavnog diplomate EU.
Ali izjavu Kallasove kojom se poziva na "smirenost i suzdržanost" i poštivanje "principa" međunarodnog prava na kraju je potpisalo samo 26 država članica EU, dok je jedna — Mađarska — odbila da se pridruži.
Američki otvoren izazov svjetskom poretku noćna je mora koja seže izvan Brisela.
Uzmimo za primjer britanskog premijera Keira Starmera, koji je i sam po struci pravnik. Prije nego što je došao na vlast, Starmer je kritikovao konzervativnu vladu u Londonu jer nije prozvala Trumpovu nezainteresovanost za međunarodno pravo. Sada kada je na funkciji, može ponuditi samo najslabije javne komentare, odbijajući da iznese stav o legalnosti ili nelegalnosti Trumpove operacije promjene režima u Venecueli.
"Kakvu polugu utjecaja možemo imati nad Rusijom kada se ne protivimo kada SAD to rade u Venecueli?" upitao je drugi evropski diplomata.
Čak i kada je riječ o Trumpovim ambicijama da preuzme "vlasništvo" nad Grenlandom — dijelom teritorije kolege iz NATO-a, Danske — Evropljani koji su željeli podržati danski stav uobličili su svoje odgovore najblažim terminima, pažljivo izbjegavajući bilo šta što bi moglo izgledati kao direktna kritika SAD-a. "Zakon je jači od sile", bilo je najbolje što je von der Leyen uspjela reći. Nije jasno da li je u pravu.
"Svijet se više ne temelji na evropskim vrijednostima", rekao je visoki diplomata. "Svijet funkcioniše potpuno drugačije. Evropa treba da pronađe svoj put."