Rat u Ukrajini dostigao je prekretnicu. Nakon neuspjeha ukrajinske kontraofanzive 2023. godine, ruska invazija punog obima ustalila se u predvidiv ritam ljetnih i zimskih ofanziva, između kojih bi pritisak napada popuštao dok su se ruske jedinice smjenjivale, pregrupisavale i obnavljale svoje snage.
Na prvi pogled, ova godina ne izgleda drugačije. Kako proljeće prelazi u ljeto, ukrajinski vojnici u svojim rovovima duž linije fronta ponovo svjedoče postepenom porastu ruskih udara i pokušaja infiltracije.
Međutim, raspoloženje među ukrajinskim komandantima se promijenilo, piše Jack Watling, istraživač pri Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (RUSI) u Londonu, za časopis Foreing Affairs.
Raste optimizam u Kijevu
Ruski napadi vrše manji pritisak na njihove jedinice nego prethodnih godina. Napadi dronovima i granatiranje su konstantni, ali je borbena efikasnost ruskih snaga ipak u opadanju. Zbog toga u Kijevu raste optimizam da se Ukrajina može odupirati Rusiji sve do eventualnog primirja.
Promjena raspoloženja u Ukrajini nije rezultat neke radikalne promjene u načinu vođenja rata, već proizlazi iz suptilnih pomaka u nekoliko oblasti koji ukazuju na značajnu promjenu u toku sukoba. Tokom 2024. i većeg dijela 2025. godine Rusija je uspijevala regrutovati više vojnika nego što ih je gubila, pa su ruske snage mogle povećavati intenzitet napada na ukrajinske položaje čak i dok su i same trpjele velike gubitke.
S druge strane, Ukrajina je imala nešto više gubitaka nego što ih je mogla nadoknaditi novim vojnicima, a njene odbrambene linije su iz mjeseca u mjesec slabile. Zbog toga je Moskva bila uvjerena da će, čak i uz spor napredak, ruska vojska na kraju zauzeti cijeli Donbas.
Nepopustljiv stav
Kremlj je vjerovao da će u jednom trenutku početi osvajati veće dijelove teritorije, jer je međunarodna podrška Ukrajini slabila, a Kijev nije mogao održati dovoljan broj vojnika duž linije fronta.
Moskva je zatim zauzela nepopustljiv stav u pregovorima koji su vođeni uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Kremlj je računao da će na bojnom polju ostvariti ono što želi ukoliko pregovori propadnu.
Međutim, Rusija trenutno više nije na neumoljivom putu ka ostvarenju čak ni svog minimalnog vojnog cilja – zauzimanja cijelog Donbasa. Događa se nešto što je dugo djelovalo nezamislivo: Ukrajina ostvaruje dobitke na ratištu, dok ruska vojska sve više osjeća teret rata i slabljenje svoje borbene moći. Kijev i njegovi saveznici sada bi mogli uvjeriti Moskvu da je prekid vatre njena najbolja opcija, piše Foreign Affairs.
Tokom posljednje dvije godine ukrajinski komandanti suočavali su se s ozbiljnim nedostatkom ljudstva. Mjesečni gubici premašivali su broj novih vojnika koji su dolazili iz centara za obuku. Nemogućnost rotacije jedinica i uskraćivanje odmora vojnicima doveli su do iscrpljenosti pješadije.
Ukrajina je uspijevala mobilisati oko 30.000 novih vojnika mjesečno, ali je manje od polovine njih stizalo na front. Mnogi su dobijali medicinsko oslobađanje od službe, dok su drugi bili demotivisani zbog niskog kvaliteta obuke.
Prema jednoj studiji provedenoj u Ukrajini, vojnici postaju znatno manje efikasni ako provedu više od 40 uzastopnih dana u zoni borbenih dejstava. Međutim, rotacija jedinica postala je izuzetno rizična zbog neprijateljskih dronova i artiljerije.
Novi pristup
Zbog toga su mnogi vojnici ostajali više od 200 uzastopnih dana u borbenoj zoni. To je dovelo do zamora unutar brigada i stvaranja percepcije da je vojna služba jednosmjerna karta za bolnicu ili mrtvačnicu, što je podstaklo mnoge regrute da dezertiraju tokom obuke. Do početka 2026. godine spominjala se brojka od oko 200.000 ukrajinskih vojnika koji su dezertirali.
Sredinom 2025. godine ukrajinska vojska promijenila je pristup i odlučila drugačije rješavati problem nedostatka ljudstva. Do tada je najviši nivo taktičke organizacije bila brigada. Tokom 2025. godine Ukrajina je formirala više od deset vojnih korpusa, od kojih je svaki bio zadužen za nekoliko podređenih brigada.
U okviru korpusa vojnike obučavaju komandanti koji ih kasnije vode na ratištu. Iako je ovaj sistem još uvijek u fazi primjene, već su vidljiva poboljšanja u kvaliteti obuke, a smanjen je i broj dezertera. Neke ukrajinske jedinice produžile su trajanje obuke sa pet na osam sedmica, što je omogućilo bolju pripremu vojnika prije odlaska u borbu.
Istovremeno je unaprijeđena koordinacija pješadije, bespilotnih sistema, artiljerije i oklopnih vozila. Na pojedinim dijelovima prve linije fronta ostvarena je taktička nadmoć nad ruskim snagama, što je omogućilo rotaciju jedinica pa čak i teritorijalne dobitke. Kombinovana taktika pomogla je ukrajinskim snagama da napreduju kod Kupjanska u jesen 2025. godine i kod Huljajpolja u proljeće 2026. Još važnije, Ukrajinci sada gube manje vojnika nego Rusi, čak i kada izvode ofanzivne operacije.
Kombinacija reformi
Pored toga, ukrajinska vojska povećala je kapacitete za napade dronovima na ruske logističke ciljeve udaljene i do 96 kilometara od linije fronta. Sve veća prisutnost ukrajinskih izviđačkih i udarnih sistema na bojištu otežava ruskim snagama pokušaje infiltracije u ukrajinske položaje. Time je ograničena borbena moć Rusije na prvoj liniji fronta i smanjen pritisak na ukrajinske jedinice.
Kombinacija ovih reformi omogućila je ukrajinskoj vojsci da preokrene situaciju na ratištu. U prvim mjesecima 2026. godine zabilježen je neto pozitivan priliv novih vojnika u borbene jedinice. Za sada je taj napredak još uvijek krhak. Sa bujanjem vegetacije tokom proljeća, ruske trupe će imati više prilika za infiltraciju i vršenje pritiska na ukrajinske položaje.
Dok neke ukrajinske jedinice pokazuju značajno poboljšane taktičke sposobnosti, druge brigade i dalje stagniraju. Ipak, postoje naznake da će reforme koje je ukrajinska vojska usvojila tokom protekle godine nastaviti jačati njene sposobnosti i u budućnosti, piše Jack Watling, istraživač pri Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (RUSI) u Londonu, za časopis Foreing Affairs.