najgori auto u SAD

Kako je Yugo ušao u umjetnost?

Od premijere na tržištu „preko bare“ do danas, Yugo za mnoge slovi kao najgori automobil koji se u Americi ikada prodavao

Loša reklama… Katastrofalni prodajni rezultati… Ekstremno loš nivo kvalitete…

Sve su to bili razlozi zbog kojih Yugo kao automobil nije uspio u pohodu na Ameriku.
Ali je usprkos tome uz malo kreativnosti postao savršenom bazom za kreativce s početka devedesetih.
A evo i kako…

Kada se Yugo pojavio na američkom tržištu, ideja je bila demonstrirati svu silu i pamet s kojom je raspolagala bivša nam država Jugoslavija. I kako je rezultatno stanje za državu ispalo tragično, tako je i Yugo kao automobil doživio istu sudbinu.

Stari Yugo

Tokom samo nekoliko godina, Yugo je na području SAD-a dobio nekolicinu titula koje su podrazumijevale superlative. Ali svi su ti superlativi nažalost imali negativne sufikse. Jer biti najgori, najkvarljiviji, najružniji, najneudobniji i najsporiji definitivno nisu epiteti zbog kojih bi se iko na ovom svijetu trebao osjećati ponosno.

No upravo to se dogodilo za Yugo. I od premijere na tržištu „preko bare“ do danas, Yugo za mnoge slovi kao najgori automobil koji se u Americi ikada prodavao.

… a onda su stigle devedesete…

Yugo u svom izvornom izdanju. I za američko tržište.

Yugo eksponat

Kako pišu automobili.hr, početkom devedesetih je MC Hammer pokrenuo dance-revoluciju i dvaput bankrotirao. U svijetu filma su publiku očaravali „Ghost“, „Thelma and Louise“ i „Goodfellas“, ali su tu istu publiku filmovi poput „Dead Alive“ i „Audition“ tjerali na želučane tegobe i padanje u nesvijest. Stoga se Yugo zapravo savršeno uklapao u polivalentnost devedesetih godina prošlog stoljeća. Jer je kao automobil bio nepoželjan i loš, ali je s druge strane bio dovoljno jeftin da ga neki od tadašnjih studenata umjetnosti iskoriste kao platno za svoje kreativne radove.

Kevin O’Callaghan je kao umjetnik i professor trodimenzionalnog dizajna u “New York School of Visual Arts” došao na ideju svojim studentima dati zadatak. Tema dotičnog zadatka bila je “Uzmi Yugo i pretvori ga u nešto korisno”, što je zapravo već samo po sebi objašnjavalo što Amerikanci misle o ovom automobile.

Potom je Kevin kupio 39 primjeraka Yuga za 3.600 dolara i dao ih u ruke svojim studentima koji su na bazi ovog omraženog ploda komunizma na četiri kotača stvarali svoje radove.

A onda je 1995. godine stvorena i serija prezentacija tih radova pod nazivom “Yugo Next” i ovi su umjetnički nastrojeni Jugići prošli sajmove u New Yorku, Los Angelesu, Montrealu i još nekolicini gradova u Americi i Kanadi.

Studenti su zdušno prionuli poslu te je u relativno kratkom vremenu nastala sva sila nevjerojatnih radova. Uostalom, kako drugačije opisati Yugo harmoniku, Yugo toster, Yugo zahod i Yugo klavir?

Yugo harmonika

Između svih se tih umjetničkih radova ističe Yugo koji je napravljen kao ispovjedaonica s kakvom bi se mogla pohvaliti neka prosječna Katolička crkva. Pa iako možda to ovako kao informacija ne zvuči kao nešto posebno, vrijedi se sjetiti kako je Yugo stigao iz Kragujevca koji je u Srbiji. A u Srbiji katoličke crkve baš i nisu “in”, već je umjesto njih u “điru” pravoslavna vjera i pravoslavne crkve.

Sama ideja je dakle urodila nekim vrlo interesantnim radovima. A sam autor ideje izjavio je “Stvarno sam ugodno iznenađen radovima. Jer svi zajedno predstavljaju nevjerojatnu količinu mašte, a to je ponekad najteži dio nekog kreativnog procesa.