Rat u Ukrajini, otkako ga je započela Rusija invazijom na tu zemlju, povećao je zabrinutost svjetske javnosti zbog mogućnosti i onog nezamislivog - otvorenog nuklearnog sukoba između Rusije i Zapada. Nova naučna studija otkriva najbolji način kako preživjeti nuklearnu eksploziju ako se neko nalazi unutar betonske zgrade. Naravno, ako zgrada nije uništena zbog blizine epicentru eksplozije.
Prema rezultatima do kojih su došli naučnici sa Univerziteta Nikozija na ;ipru, najbolje je potražiti zaklon od zračnog udara i neposrednih posljedica nuklearne eksplozije u uglu sobe, okrenutom prema smjeru iz kojeg dolazi eksplozija, ili se sagnuti i pokriti, potencijalno ispod stola.
Prozora, hodnika i vrata treba se kloniti u takvoj situaciji, otkriva studija. To će biti mjesta u zgradi gdje će zrak od udarnog vala putovati najvećim brzinama, koje su dovoljne da podignu čovjeka i bacaju ga po prostoriji, uz vjerojatne teške ili čak smrtonosne posljedice od povreda.
Računarskim modeliranjem do rezultata - i odgovora
Kiparski naučnici u studiji su koristili računarsko modeliranje kako bi istražili učinke nuklearne eksplozije na ljude koji su unutar betonske zgrade.
"Prije naše studije opasnost za ljude unutar zgrade ojačane betonom koja podnosi udarni val bila je nejasna. Naša studija pokazuje da velike brzine i dalje predstavljaju znatnu opasnost i još uvijek mogu dovesti do ozbiljnih povreda ili čak smrtnih slučajeva", objašnjava autor studije Dimitris Drikakis.
Ključni faktori u trenutku nuklearne eksplozije
Nuklearna eksplozija obično se mjeri količinom predpritiska. To je pritisak iznad normalne atmosferske vrijednosti), koji pak ovisi o udaljenosti od nuklearne bombe u trenutku detonacije. Svi koji se nađu u neposrednoj blizini eksplozije jednostavno bi "isparili" u djeliću sekunde. Druga opasnost od klasične nuklearne eksplozije jest i širenje zračenja.
Ipak, postoji još jedna potencijalno kobna opasnost. Ona je udarni val proizveden eksplozijom nuklearne bombe. Udarni val definira se kao područje pritiska koje se širi prema van nadzvučnom brzinom.
Primarna opasnost za ljudsko preživljavanje u zatvorenim prostorima postaju vjetrovi ekstremne velike brzine koji ulaze kroz razne otvore u zgradi, npr. prozore. Nadzvučni udarni valovi koji proizlaze iz eksplozije prolaze kroz ekspanziju dok ulaze u prostoriju kroz otvor. To dovodi do učinaka kanaliziranja, naglašavaju autori studije, koja je objavljena u znanstvenom časopisu Physics of Fluids.
Konkretna simulacija
Kiparski su naučnici konkretno simulirali nuklearnu eksploziju snage 750 kilotona. Ta bi eksplozija izazvala udarni val polumjera od oko 4,6 km na nivou tla, s vršnim nadpritiskom nešto većim od 0,48 bara (7 PSI). Nadpritisak od 0,34 bara (5 PSI), za poređenje, obično uzrokuje ''umjerenu'' štetu od eksplozije. Dfinirana je kao urušavanje drvenih građevina, ''univerzalne'' povrede i raširene smrtne slučajeve.
Prema rezultatima, jednostavno biti u čvrstoj zgradi nije dovoljno da bi se izbjegao rizik od povreda ili smrti. Opasna mjesta u zatvorenom prostoru koja treba izbjegavati jesu prozori, vrata i hodnici. S obzirom na to da se u scenariju nuklearnog napada i eksplozije teško može govoriti o nekom razumnom vremenu za reakciju, bilo kakav ugao već je bolji od stajanja nasred neke zatvorene prostorije. Prema studiji, najbolja je opcija sakriti se u ugao sobe. Znali dalje od bilo kakvih otvora poput prozora ili vrata, gdje je brzina zraka veća.
Vrijeme za reakciju - samo nekoliko sekundi
Autori istraživanja naglašavaju da je vrijeme između eksplozije i dolaska udarnog vala samo nekoliko sekundi. Brza reakcija je ključna.
Ako ljudi vide eksploziju izdaleka, moraju se što prije skloniti. Ako su kraj prozora, neka pobjegnu od njega unutar zgrade i sklone se u prostoriju bez otvora ili u uglove soba/hodnika, rekao je Drikakis za Daily Mail.
One koji prežive inicijalni udar čeka borba s povećanim nivoom zračenja te vjerovatno katastrofalnim posljedicama eksplozije, od narušene statike građevina do prekida opskrbe većinom energenata, pa je za njih ključno mogu li brzo doći do hitne pomoći.
Autori studije vjeruju da ona može pomoći u sprečavanju povreda i usmjeriti napore spašavanja u slučaju da dođe do tog najgoreg scenarija. Nadaju se da njihovi savjeti nikad neće zapravo morati biti upotrijebljeni.
