Susret Donalda Trumpa s kineskim liderom Xi Jinping ove sedmice zamišljen je kao vrhunac koji treba pokazati neizbrisiv trag predsjednika u svjetskoj historiji.
Ali dok će kineska ceremonijalnost predstavljati Trumpa kao uvaženog državnika, posjeta će također pokazati kako neke njegove odluke, uključujući rat s Iranom koji ne može završiti, rizikuju da potkopaju njegov autoritet i američku moć.
Sušta suprotnost stabilnosti
Burna globalna situacija koju je svjesno stvorio američki predsjednik bit će pozadina ovog samita, drugačija od bilo kojeg sastanka američkih i kineskih lidera još od vremena kada je predsjednik Richard Nixon sedamdesetih godina uveo Kinu na svjetsku političku scenu.
Američko-kineski samiti dugo su težili stabilnosti u onome što je postalo najvažniji diplomatski odnos na svijetu. Ali Trump je sušta suprotnost stabilnosti - pretvorio je SAD u jedan od glavnih izvora globalne nestabilnosti.
Trump je također oslabio tradicionalne temelje američke dominacije, uključujući slobodnu trgovinu, savezništva i međunarodni poredak koji pogoduje Washingtonu. On ovu transformaciju vidi kao potvrdu gole američke moći i jednostrane slobode djelovanja. Kritičari je vide kao čin samosabotaže koji poništava američke globalne prednosti upravo u trenutku kada se američka nadmoć testira na više frontova od strane kineske supersile u usponu.
Predsjednikov neuspjeh da ostvari jasnu pobjedu u Iranu i katastrofalne globalne ekonomske posljedice njegovog rata također otvaraju nova pitanja o američkoj moći koja bi Kina mogla pokušati iskoristiti. Najnovije iransko odbijanje Trumpove potrage za dogovorom i izlaznom strategijom u ponedjeljak dovodi u pitanje njegove tvrdnje da je Iran pred kapitulacijom. Prkos manje sile pred američkom moći ostavlja utisak da je Trump lično oslabljen.
Trump se u ponedjeljak navečer sastao sa svojim timom za nacionalnu sigurnost. CNN je, pozivajući se na izvore, objavio da predsjednik ozbiljnije nego prethodnih sedmica razmatra nastavak vojnih akcija protiv Irana. U međuvremenu, Teheran je predsjedniku uputio provokativnu poruku pred put.
“Gospodine Trump, nemojte misliti da ćete iskorištavanjem trenutnog iranskog mira moći trijumfalno ući u Peking”, rekao je Ali Akbar Velayati, savjetnik novog vrhovnog vođe, prema izvještaju iranske poluzvanične novinske agencije Tasnim.
Kako bi Kina mogla iskoristiti Trumpovu nelagodu
Rat donosi i izazove i prilike za Kinu.
Dok američka administracija želi da Kina izvrši pritisak na svoje nominalne saveznike u Teheranu, kinesko nezadovoljstvo zatvaranjem Hormuškog moreuza, važnog pravca za uvoz kineske nafte, moglo bi umjesto toga dovesti do pritiska na Trumpa. A svaka diplomatska pomoć koju Kina ponudi vjerovatno će imati svoju cijenu, bilo u trgovini ili po pitanju koje Peking smatra egzistencijalnim: njegovih teritorijalnih pretenzija prema Taiwan.
“Ovo nisu strateški uslovi koje biste željeli imati pred veliki samit svjetskih sila”, rekao je bivši visoki američki zvaničnik.
Edgard Kagan, predsjedavajući za kineske studije u Centru za strateške i međunarodne studije, rekao je da rat s Iranom unosi nepredvidiv faktor u samit koji su ministar finansija Scott Bessent i američki trgovinski predstavnik Jamieson Greer pripremali prvenstveno kao ekonomski događaj.
“Ovo je drugačije jer postoji pitanje (Iran) koje je od ogromne važnosti za obje strane. To ga čini komplikovanim. Predsjednik bi očigledno mnogo više volio otići u Kinu s zadovoljavajućim rješenjem koje bi mu donijelo veliki politički zamah”, rekao je Kagan, bivši američki ambasador u Maleziji.
Kina tradicionalno traži stabilan odnos sa SAD. Potrebna joj je predvidivost dok upravlja snažnom ekonomijom koja pati od dubokih strukturnih problema. Prvu četvrtinu stoljeća provela je koristeći relativno mirne odnose s Washingtonom kako bi izgradila svoju novu vojnu i regionalnu moć.
Trump je, posebno tokom svog burnog drugog mandata, napravio oštar zaokret od predvidivijih politika predsjednika još od Nixonovog vremena. Možda ima istine u tvrdnjama Trumpovih pristalica da je njegova nepredvidivost prednost koja može zbuniti protivnike poput Xija. Ipak, postoji rizik da to ide na ruku Pekingu.
Naprimjer, Thailand, američki saveznik po sporazumu, jedna je od mnogih zemalja jugoistočne Azije koje su Washington smatrale zaštitom od sve moćnije moderne Kine. Međutim, sada je primorana na ozbiljno preispitivanje vanjske politike zbog druge Trumpove administracije. Tajlandski ministar vanjskih poslova Sihasak Phuangketkeow prošlog mjeseca se žalio da SAD nisu učinile ništa kako bi ublažile ekonomske posljedice rata s Iranom.
“Ne želimo direktno osuđivati SAD, ali ovo je nešto što nije trebalo ni početi”, rekao je Sihasak za Washington Post tokom sastanka s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem. Taj sastanak je bio zanimljiv jer bi Kina mogla profitirati od trajnog udaljavanja SAD-a i njegovih prijatelja u jugoistočnoj Aziji.
Kina i Iran otkrili granice Trumpove improvizacije
Loša strana predsjednikovog pristupa nije samo geopolitička. Ona bi mogla oblikovati i kinesku percepciju da Trumpova moć slabi.
Ian Lesser iz njemačkog Marshall fonda SAD rekao je da je Trumpov frenetični vanjskopolitički aktivizam tokom drugog mandata vjerovatno iznenadio Kineze.
“Ipak, taj aktivizam ne znači nužno veću moć uticaja. Zapravo, neriješena priroda nekih od tih intervencija otvara više pitanja nego što daje odgovora”, rekao je Lesser.
Po njegovom mišljenju, rat s Iranom bez jasnog kraja recept je da SAD u Pekingu budu viđene kao “na neki način slabije, ili barem više ometene nego što bi inače bile”.
Trumpova posjeta Kini mogla bi naglasiti još jednu neugodnu karakteristiku njegovog drugog mandata: uprkos tvrdnjama o dominantnoj globalnoj moći, i Peking i Teheran su razotkrili slabosti njegovog improvizovanog pristupa i natjerali ga da popusti.
Peking je prošle godine odigrao svoj najjači adut protiv Trumpa koristeći kontrolu nad rijetkim zemnim elementima, od kojih zavisi američka tehnološka industrija, kako bi ga natjerao da drastično smanji carine na kineski izvoz. Kina je tako postala prva sila koja je nadmudrila predsjednika u njegovim globalnim trgovinskim ratovima.
Iran je također pokazao moć ekonomskog pritiska na SAD efektivnim zatvaranjem Hormuškog moreuza i izazivanjem globalne energetske krize, što Trumpu stvara veliki politički problem zbog rasta cijena goriva.
Kina nema izbora osim da sarađuje s disruptivnim Trumpom
Ipak, uprkos teškom međunarodnom okruženju koje zasjenjuje samit, postoje dobri razlozi da obje strane žele uspjeh.
Trump ne može sebi priuštiti još jednu vanjskopolitičku krizu, a priželjkuje spektakl uzvratne državne posjete Xija SAD-u, možda već ove godine. Kineski lider želi uvjeriti SAD da smanji tenzije s Iranom kako bi ublažio rast globalnih cijena energije koje predstavljaju problem za kinesku ekonomiju. Kineski izvozno orijentirani rast zavisi od zdrave globalne ekonomije.
Za razliku od Trumpa, Xi može igrati dugoročnu igru jer njegova autoritarna vlast može trajati i nakon januara 2029. godine, kada Trump zbog ograničenja mandata mora napustiti funkciju.
Činjenica da Trump i Xi dijele mnoge karakteristike mogla bi olakšati suočavanje oko Irana i drugih spornih pitanja.
Obojica su izrazito agresivni u projektovanju vlastite moći. Obojica preziru postojeći međunarodni poredak. U Xijevom slučaju to je očekivano jer Peking smatra da je sistem zasnovan na pravilima pristrasan prema SAD-u. Ali kada američki predsjednik dijeli takav stav, to predstavlja odstupanje od generacija američke vanjske politike.
I Trump i Xi su otvoreni nacionalisti i djeluje da uživaju u simbolici sastanaka dvojice najmoćnijih ljudi na svijetu.
“Imam sjajan odnos s predsjednikom Xijem”, rekao je Trump u ponedjeljak, naglašavajući svoje uvjerenje da su odnosi među državama nerazdvojni od njegovih ličnih odnosa sa stranim liderima — što neki vide kao pokušaj izvlačenja ustupaka kroz laskanje.
Kagan je rekao da su Kinezi navikli na predsjednikovu nepredvidivost i da poštuju neke njegove neočekivane uspjehe na svjetskoj sceni, pa smatraju da je snažan odnos lidera ključan.
“Kinezi žele stabilnost”, rekao je Kagan. “Po njihovom mišljenju, najbolji način za saradnju s Trumpovom administracijom jeste imati veoma snažan odnos s predsjednikom Trumpom.
SAD zaglavljene na Bliskom istoku
Ipak, svaka Trumpova očekivanja da će njegovo prijateljstvo s Xijem dovesti do odlučnog kineskog pritiska na Iran vjerovatno su neutemeljena. Peking, uprkos rastućoj moći, obično je oprezan u korištenju uticaja daleko od svog regiona. Nema interesa za režim u Iranu koji bi bio naklonjeniji SAD.
Također, činjenica da su SAD ponovo zaglavljene na Bliskom istoku i preusmjeravaju vojne resurse iz Azije dodatno usporava dugo odgađani američki zaokret prema Aziji. Trumpova nesposobnost ili nespremnost da naredi američkoj mornarici ponovno otvaranje Hormuškog moreuza otvorila je dodatna pitanja o njegovoj spremnosti da brani Tajvan.
Posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Pekingu prošle sedmice probudila je određene nade u Washingtonu da Kina priprema posredovanje za rješenje rata. Međutim, nekoliko stručnjaka smatra da je cilj toga možda bio da Xi može reći Trumpu da je već pozvao Iran da ponovo otvori moreuz.
Svaka državna posjeta američkog predsjednika Kini predstavlja ključni trenutak njegove administracije i važan trenutak za cijeli svijet.
Bit će ironično ako rezultati nekih Trumpovih vlastitih odluka posluže kao dokaz ograničenja njegove moći, umjesto globalne dominacije koju je želio pokazati u Pekingu.