Broj dezertera u ruskoj vojsci raste. Aktivisti za ljudska prava izvještavaju o njihovom mučenju. DW je razgovarao s jednim dezerterom.
Ruski sudovi do sada su procesuirali više od 8.000 slučajeva protiv vojnika od početka rata Rusije protiv Ukrajine. U drugoj godini rata, 2023., njihov broj se čak upeterostručio u odnosu na 2022. godinu. Mjesečno sudovi donose oko 700 presuda, piše nezavisni ruski web magazin Mediazona. Najčešće je riječ o nedozvoljenom napuštanju vojne jedinice (88 posto), rjeđe o odbijanju izvršavanja zapovijedi (šest posto) i dezerterstvu (tri posto).
Pod prisilom
Međutim, u nekim slučajevima sudovi izriču samo uvjetne kazne za napuštanje vojne jedinice bez dopuštenja, što ruskoj vojsci omogućuje da one koji su osuđeni pošalje natrag na front. To za Deutsche Welle kaže Ivan Čuviljajev iz ruske organizacije "Šetnja kroz šumu", koja podržava dezertere. Prema njegovim riječima, oko 70 posto onih koji su se ovoj organizaciji obratili za pomoć ove godine su vojnici pod ugovorom.
"Svako od njih bio je praktički prisiljen na ovaj ili onaj način potpisati ugovor. Sve je manje mobiliziranih muškaraca jer su mnogi već umrli. Svi žele pobjeći jer postoje samo dvije mogućnosti: ili umrijeti, ili ići na sud", objašnjava ovaj aktivist za ljudska prava.
U nekim slučajevima dezerteri se skrivaju u područjima Ukrajine pod ruskom okupacijom, kaže Čuviljajev. To je opasno jer ako budu uhvaćeni, suočavaju se s mučenjem kao što je prisiljavanje da duže vrijeme sjede u dubokoj jami na otvorenom, a potom ih se transportira natrag na front. Ovo mučenje je, kaže on, rašireno i prijeti vojnicima kada piju alkohol, svađaju se s nadređenima i napuštaju jedinicu bez dopuštenja.
"Ali događa se i da ljude koji se ne žele boriti strpaju u podrume napuštenih zgrada, naprimjer škole ili bolnice, i tamo ih muče. Nakon mjesec dana u takvoj 'ćeliji' u neljudskim uvjetima pristaneš na sve, bez obzira na to što je to", rekao je Čuviljajev.
Među onima koji žele pobjeći ima mnogo ranjenih. Vladimir (puno ime poznato DW-u) u okupiranoj ukrajinskoj regiji Donjeck izabrao je najlakši put za bijeg - preko bolnice. On je 2022. regrutiran u rusku vojsku, ali je odbio ugovor. Tokom dvije godine Vladimir je više puta bio hospitaliziran zbog ranjavanja. Prije nego što se trebao vratiti na front, pobjegao je. No, uhvaćen je i mučen u podrumu, za što su njegovi rođaci saznali 2024. godine. Njegova supruga kaže da je on na kraju bio prisiljen potpisati ugovor s ruskom vojskom. U travnju je, kaže ona, poslan u jurišnu brigadu i nedugo zatim je poginuo.
U Telegram kanalu o temi mobiliziranih ljudi iz takozvane "Narodne Republike Donjeck" još jedan dezerter priča svoju priču.
"Odveli su nas u sobu bez kreveta i prozora. Tamo su na vlažnim madracima ležali ljudi koji boluju od HIV-a i hepatitisa. Morali smo spavati na podu", piše on. On govori o mučenju batinama i elektrošokovima. Onima koji su pristali pristupiti jurišnoj brigadi obećana je, piše on, uvjetna kazna.
Kada je, 24. februara 2022. godine, započela ruska invazija na Ukrajinu u punom obimu, Mikhail (ime promijenjeno) već je služio kao vojni obveznik u ruskoj vojsci.
Nivo užasa
"Ništa nam nije rečeno, nije izgledalo da će doći do pune invazije. Tada su svi mislili da će sve biti brzo gotovo", ispričao je ovaj mladić za DW. No ruska invazija naišla je na žestok otpor u Ukrajini. U ljeto 2022., nakon šest mjeseci služenja vojnog roka, Mihail je odlučio potpisati ugovor s vojskom. Kaže da mu se svidjelo socijalno osiguranje - dobra plaća, vojna hipoteka i druge pogodnosti. I mentalno se pripremio za ono što će uslijediti gledajući filmove o ratu i videozapise stvarnih bitaka.
"Činilo mi se da sam spreman na smrt, ranjavanje i gubitak. Ali u stvarnosti ništa ne može dočarati nivo užasa koji postoji u ratu", kaže on.
Ali Mihail je najprije poslan u brigadu u samoj Rusiji. Tamo mu je obećano da će biti zaposlen u Rusiji i da ga neće biti poslan u zonu borbi.
"Ujutro na posao, a navečer kući", tako je on to zamislio, kaže Mikhail. U septembru 2023. on i neki njegovi kolege neočekivano su pozvani u izvidničku jedinicu, gdje su obaviješteni da će biti poslani "na izvršenje nekih zadataka". Smješteni su u vojno vozilo i odvezeni u rusku regiju Belgorod, koja graniči s Ukrajinom.
"Front kod Harkova još nije bio otvoren", prisjeća se Mikhail. On je, kaže, do proljeća postavljao mine i konačno je prešao granicu s Ukrajinom u junu. U jednom napadu je, kaže, ranjen. U bolnici je, priča dalje, stalno bio emitiran program ruske televizije: "Tamo se govorilo da sve ide dobro, da ukrajinski vojnici bivaju masovno zarobljavani. Svi u mojoj sobi smijali su se ovoj besmislici."
