U Sarajevu su već treći dan zaredom održani protesti građana, izazvani tragedijom u četvrtak u kojoj je život izgubio mladić Erdoan Morankić (23), a više osoba povrijeđeno, među kojima je i maloljetna djevojka kojoj je amputirana noga.
Građani su već pokazali kolika je moć u njihovim rukama. I to mirnim i nenasilnim putem, ako se izuzme nekoliko manjih incidenata, koji ni na koji način ne smiju narušiti smisao i legitimitet građanskog okupljanja.
Posebno je važno naglasiti da su protesti obilježeni snažnim prisustvom mladih ljudi i građana koji su na ulice izašli isključivo vođeni čistim i iskrenim namjerama.
Pravo i potreba za pravdom iznad svega
Zahtjevom za istinom, odgovornošću i da se tragedija u kojoj je život izgubio Erdoan Morankić, a više osoba povrijeđeno, nikada više ne ponovi.
Upravo ta mladost, njihova energija i potreba za pravdom ne smiju biti zloupotrijebljeni i protesti ne smiju postati prostor za političko nadmetanje niti poligon na kojem bi simpatizeri bilo koje političke stranke pokušali kapitalizirati iskreni građanski bunt.
Građani koji su izašli na ulice nisu vođeni stranačkim interesima, već elementarnom potrebom da sistem počne štititi ljudske živote i raditi odgovorno posao za koji su plaćeni i izabrani i na što su se obavezali.
Svako ko pokuša instrumentalizirati njihovu bol i solidarnost direktno ugrožava smisao protesta.
Istovremeno, važno je jasno razdvojiti odgovornost pojedinaca od kolektivne slike protesta. Pojedinačni incidenti ne smiju biti povod za stigmatizaciju organizatora ili učesnika protesta, niti izgovor za eventualnu diskreditaciju opravdanih zahtjeva građana.
A, iskustva, naročito u BIH pokazuju da se upravo incidenti često koriste kako bi se fokus javnosti prebacio sa suštine odgovornosti i sistemskih propusta na pitanje reda i sigurnosti.
Granica između legitimnog protesta i onih koji ugrožavaju sigurnost
Stoga i saopćenje MUP-a Kantona Sarajevo, u kojem je potvrđeno da je pet osoba i to jedan punoljetni muškarac i četiri maloljetnika zadržano u službenim prostorijama policije zbog posjedovanja pirotehničkih sredstava, predmeta pogodnih za nanošenje povreda te odjevnih predmeta za prikrivanje identiteta, otvara pitanje granica između legitimnog protesta i ponašanja koje može ugroziti sigurnost.
Mora se reći da ovakvo postupanje, ukoliko je ciljano i zakonito, ne predstavlja gušenje prava na protest, već može služiti zaštiti građana i očuvanju samog smisla protesta, što je u ovim danima izuzetno važno.
Jer, dolazak na proteste s pirotehnikom, predmetima za nanošenje povreda ili opremom za prikrivanje identiteta ne može se smatrati izrazom demokratskog prava, već potencijalnom prijetnjom drugim učesnicima.
Zato se s pravom postavlja i pitanje? Kome odgovara da protesti izgube svoju mirnu i dostojanstvenu formu?
Ljudima koji su na proteste izašli s puno emocija i empatije prema žrtvama i porodicama stradalih u tragediji i koji žele da daju doprinos da se tragedija u potpunosti rasvijetli i nikada i nikome više ne ponovi, ne odgovara da se iza njihove dobre namjere krije bilo ko s drugim i drugačijim ciljevima.
Jer, svaki nered, svaka provokacija i svaki pokušaj nasilja ide u korist onima koji žele da se zahtjevi građana relativiziraju, razvuku ili zaborave.
Očuvanje dostojanstva protesta zato je zajednička odgovornost.
I institucija koje moraju djelovati zakonito i organizatora, ali i samih građana, koji imaju pravo i snagu da jasno kažu da njihov bunt nije prostor za nasilje, maskiranje ili pirotehniku.
Jer samo protest koji zadrži svoju moralnu jasnoću, mir i autentičnost može zadržati i snagu da dovede do stvarnih promjena.