Trideset godina nakon najgoreg zločina u Evropi od Drugog svjetskog rata, bosanski grad Srebrenicu i dalje obilježavaju prazne ulice, redovi grobova i porodice koje nikada nisu prestale čekati.
Prije rata, gdje je živjelo 6.000 ljudi, sada ima manje od 800 stanovnika, jer mnogi mladi ljudi odlaze u potrazi za novim početkom daleko od starih bosanskih podjela, prenosi Radio France Internationale (RFI), te podsjeća da je "pravda spora".
Podsjeća da su 11. jula 1995. snage bosanskih Srba ubile su više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka u masakru koji su međunarodni sudovi kasnije proglasili genocidom.
Bila pod zaštitom UN
Srebrenica je u to vrijeme bila sigurna zona Ujedinjenih naroda, pod zaštitom trupa Ujedinjenih naroda.
Svakodnevni život u gradu sada se vrti oko ogromnog groblja u Potočarima, gdje su žrtve pokopane.
„Važno je da Srebrenica živi – i to ne samo 11. jula“, rekla je za RFI Nerma, cvjećarka čija je trgovina okrenuta prema groblju.
Vidjela je kako se gužve smanjuju jer sve manje stranih posjetilaca dolazi svake godine odati počast.
Nerma, koja je u masakru izgubila rođake, rekla je da se grad još uvijek bori sa stvarima koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo.
„Više se ne radi o tome ko je Bošnjak ili Srbin. Nemamo pekaru, mesara, trgovine odjećom...
Ako želimo kupovati za povratak djece u školu, moramo ići u drugi grad“, rekla je ona.
U petak su se hiljade okupile u Memorijalnom centru Potočari kako bi pokopale još sedam žrtava, uključujući 19-godišnjeg muškarca i 67-godišnju ženu.
Mnoge obitelji čekaju godinama da pokopaju voljene jer se posmrtni ostaci često nalaze u fragmentima u sekundarnim grobnicama.
„Prije rata bilo je 6.000 stanovnika. Tokom rata bilo ih je i do 50 000, pa čak i više. Danas ih nema ni 800“, objasnio je Sadik, lokalni pisac koji je iz godine u godinu promatrao kako se grad prazni.
U maju prošle godine, Generalna skupština UN proglasila je 11. juli Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine.
Grade živote negdje drugo
Mnogi mladi Bosanci sada biraju graditi svoje živote u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Kanadi ili Australiji. Iza sebe ostavljaju zemlju koju još uvijek dijele stari rivalstva i mreža preklapajućih vlada.
Neki mladi ljudi vide sukob svježim očima.
"Neki su zainteresirani i pokušavaju razumjeti i posjetiti spomen-mjesta.
Žele da svaka zajednica, srpska ili muslimanska, može odati počast svojim mrtvima, da bi bolje krenuli dalje“, rekla je za RFI Aline Cateux, antropologinja koja proučava poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu.
Dodala je da se mladi ljudi često više fokusiraju na probleme današnjice, poput korupcije ili zagađenja, nego na stare podjele.
Ipak, svakodnevno povjerenje može biti krhko. Mali izbori podsjećaju ljude na prošlost.
„Iz perspektive preživjelog, kakvo povjerenje možete imati u srpskog ljekara? Ako ste bošnjačka muslimanka, hoćete li stvarno odabrati srpske ginekologe?“ pita Cateux.
Neki srpski čelnici i dalje odbacuju riječ genocid.
Na djelu poricanje
"Počinjen je strašan zločin, ali to nije bio genocid“, rekao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, na skupu prošle sedmice.
To poricanje oblikuje ono što neka djeca uče, rekla je Cateaux.
U područjima pod srpskom upravom, udžbenici više ne spominju Srebrenicu.
"U školama koje rade po srpskom nastavnom planu i programu, bošnjačka muslimanska djeca uče da su određeni ratni zločinci heroji", kaže ona.
Dok su ratne vođe bosanskih Srba Ratko Mladić i Radovan Karadžić osuđeni na doživotni zatvor na međunarodnim sudovima, osumnjičenici nižeg ranga i dalje se progone...