Pandemija bubonske kuge, poznatije kao Crna smrt, stigla je u Evropu 1347. godine i brzo pogodila italijanske luke. Kuga se potom proširila širom kontinenta u narednim godinama, uzrokujući smrt između 30 i 60 posto stanovništva.
Martín Bauh, historičar s Lajbnic instituta za historiju i kulturu istočne Evrope u Njemačkoj, kaže da ga je fascinirao jedan vrlo specifičan aspekt pandemije: „Kako i zašto je Crna smrt stigla u Italiju s Crnog mora baš u tom trenutku?“
Kako bi odgovorili na to pitanje, Bauh i Ulf Bintgen, geograf s Univerziteta u Kembridžu, istraživali su klimatske promjene u Mediteranu koje bi mogle objasniti iznenadnu pojavu Crne smrti 1347. godine. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Communications Earth & Environment.
Proučavajući savremene historijske izvore, istraživači su uočili zapise o smanjenoj sunčevoj svjetlosti, povećanoj oblačnosti i lunarnom pomračenju, koje su nezavisno zabilježili posmatrači iz dijelova Azije i Evrope između 1345. i 1349. godine.
Svi ovi astronomski i vremenski fenomeni mogli bi se pripisati velikoj vulkanskoj aerosolnoj zavjesi, poznatoj po tome što izaziva zahlađenja jer sulfatni aerosoli odbijaju sunčevu svjetlost nazad u svemir.
Paleoklimatski podaci dali su istraživačima dodatni trag: velike količine sumpora u polarnim ledenim jezgrama ukazivale su na jednu ili više erupcija dotad nepoznatog vulkana oko 1345. godine.
„Ne možemo mnogo reći o samoj vulkanskoj erupciji. Iz ledenih jezgara znamo da se erupcija morala dogoditi u tropima, jer je sulfat pronađen u sličnim koncentracijama u ledu na oba pola“, rekao je Bauh.
Istraživači su analizirali i podatke iz godova drveća širom Evrope te otkrili da su ljeta 1345, 1346. i 1347. bila znatno hladnija od uobičajenih, dok su jeseni bile izrazito vlažne, što je dovelo do erozije tla i poplava. Historijski zapisi potvrđuju da su ove promjene u okolišu smanjile prinose brojnih kultura, uključujući grožđe i žitarice u Italiji, zbog čega su trgovci bili primorani uvoziti žito iz područja Crnog mora kako bi spriječili glad.
„Po povratku u drugoj polovini 1347. godine, italijanske trgovačke flote nisu u mediteranske luke donijele samo žito, već i bakteriju Yersinia pestis, najvjerovatnije putem buha koje su se hranile prašinom od žita tokom dugog putovanja“, naveli su istraživači u studiji.
Prvi slučajevi kuge kod ljudi zabilježeni su u Veneciji samo nekoliko sedmica nakon dolaska posljednjih brodova sa žitom. „Time se pokreće tipičan ciklus infekcije: prvo se zaraze populacije glodara, zatim, nakon njihove smrti, buhe prelaze na druge sisare, a na kraju i na ljude“, objašnjava Bauh.