Posljednjih dana puno se priča o slaboj i nikakvoj odbrani afganistanske vojske.
SAD i NATO posljednjih 20 godina uložili su ogroman novac u razvoj afganistanskih snaga, dali su im moderno naoružanje i logistiku, a ovi nisu izdržali ni par dana u borbama sa znatno malobrojnijim talibanima.
Jedna strana priče je, dakle, o tromosti i slabosti afganistanske vojske.
No, postoji i druga strana priča, ona o snazi i moći talibana.
Kako je relativno mala skupina postala tako moćna i snažna te zavladala u kratko vrijeme ogromnim teritorijem?
Talibani su, piše BBC, malena, ali efikasna skupina. Procjenjuje se da imaju 60.000 pravih boraca. Kad im se dodaju neki saveznici i simpatizeri, taj se broj penje na oko 200.000.
U posljednje vrijeme, kako su napredovali tako su zaplijenili gomilu oružja od afganistanske vojske. Dobar dio tog oružja afganistanskim snagama dao je SAD. Tako su talibani došli u posjed Humveeja, strojnica, topova, minobacača te pušaka s ciljnikom prilagođenim za ciljanje noću.
To, naravno, nije jedino oružje koje imaju talibani. Afganistan je preplavljen oružjem proizvedenim još u SSSR-u, a koje potječe iz ratova mudžahedina i sovjetskih snaga osamdesetih godina.
Talibani su s godinama prilagođavali oružje te su u mnogo situacija pokazali da zastarjelo oružje može pobijediti ono moderno. Primjerice, improvizirane eksplozivne naprave posljednjih su desetljeća nanijele ogromnu štetu skupim i odlično opremljenim američkim i britanskim snagama.
Poznavanje terena
Jedna od ključnih stvari je poznavanje terena. Protivnici talibana - nekad Sovjeti, a onda Amerikanci i vojnici NATO zemalja, u Afganistan su dolazili izvana. Velika prednost talibana je dobro poznavanje terena, što se u mnogim situacijama pokazalo ključnim.
Uz sve to, talibani su u posljednje vrijeme znatno širili svoj utjecaj te s vremenom postali popularni u onim krajevima gdje ih ranije nije bilo previše. Nadalje, još od ranije kontrolirali su neke ključne granične prijelaze, čime su financijski slabili vladu u Kabulu.
Talibani su cijelo vrijeme radili kontrolirane i planirane napade, točno su znali koga napadaju i koga žele ubiti. Tako su s vremenom ubili cijeli niz važnih vladinih dužnosnika, aktivista za ljudska prava i novinara.
Na taj način su polako, ali sigurno brisali male benefite koji su ostvareni u posljednjih 20 godina i olakšali svoj ponovni dolazak na vlast.
