Nakon četiri decenije njegove diktature u Libiji, pukovnik Muammar Gaddafi i članovi njegove porodice doživjeli su različite sudbine, poput ubijanja, zatvorske kazne i progonstva, nakon masovnog ustanka libijskog naroda u kojem je Gaddafi srušen s vlasti.
Revolucija u Libiji protiv Gaddafijeve vladavine izbila je 17. februara 2011. godine, a okončana je u oktobru iste te godine Gaddafijevom smrću, koji je progonjen do svog posljednjeg uporišta u gradu Sirte.
Gaddafijevo svrgavanje s vlasti dovelo je do rasipanja njegove porodice, koja je igrala važnu ulogu za vrijeme vladavine bivšeg libijskog predsjednika. Tri Gaddafijeva sina: Mutassim, Saif al-Arab i Khamis ubijeni tokom revolucije. Khamis je imao značajnu ulogu u “gušenju” ustanka u gradu Benghaziju, kolijevci revolucije.
Mohammed, sin jedinac iz prvog braka Muammara Gaddafija, utočište je potražio u susjednom Alžiru 2011. godine, prije nego što je dobio azil u Sultanatu Oman zajedno sa svojom sestrom Aishom, odvjetnicom koja je sudjelovala u odbrani pokojnog iračkog predsjednika Sadama Husseina.
Što se tiče petog sina, Hannibala, koji je imao pravne sporove u nekoliko zemalja, uključujući Francusku i Švicarsku, on je utočište potražio u Alžiru prije nego što je otišao u Liban kako bi se pridružio svojoj supruzi, libanskoj manekenki. U Libanu je uhapšen 2015. godine, gdje se još uvijek nalazi u zatvoru. Medijski izvještaji navode da je Hannibalova supruga potražila utočište u Siriji.
Nepoznata sudbina
Sudbina Saifa al-Islama, koji se dugo smatrao nasljednikom svog oca, i dalje je nepoznata. Zarobila ga je naoružana skupina u gradu Zintan, jugozapadno od Tripolija, u novembru 2011. godine. Sud u Tripoliju osudio je Saif al-Islama u kratkom suđenju na smrtnu kaznu u odsutnosti zbog zločina počinjenih tokom pobune. Međutim, naoružana skupina ga je odbila predati vlastima u Tripoliju ili Međunarodnom krivičnom sudu koji ga tereti za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom revolucije.
Gaddafijev sin, koji se najviše pojavljivao u javnosti za vrijeme očeve vladavine, nestao je nakon što ga je skupina koja ga je zarobila pustila na slobodu u junu 2017. godine. Međunarodni krivični sud je saopćio krajem 2019. da se on još uvijek nalazi u Zintanu.
Njegov brat Al-Saadi bio je profesionalni fudbaler sa neuspješnom karijerom u Italiji, prije nego je postao komandant specijalnih snaga u libijskoj vojsci. Nakon revolucije je potražio utočište u Nigeru, koji ga je 2014. deportirao u Libiju, gdje se još uvijek nalazi u zatvoru.
Gaddafijeva druga supruga Safia potražila je utočište u Sultanatu Oman i nekoliko puta je tražila da joj se dopusti povratak u zemlju. Međutim, nije bilo odgovora na njene zahtjeve, usprkos utjecaju koji Safijino pleme ima u istočnoj Libiji.
Pleme i pristalice
Pleme Gaddafa nastanjuje područja između Sirtea i jugozapada zemlje. Libijski profesor prava Amani Al-Hejrissi objašnjava da je “suprotno onome što se mislilo, pleme Gaddafa patilo pod režimom svoga pripadnika, pukovnika Muamera Gaddafija. Štaviše, mnogi članovi plemena koji su mu se usprotivili završili su u zatvoru” prije revolucije.
Gaddafi je imao pristalice okupljene u “Revolucionarnoj gardi”, paravojnoj organizaciji osnovanoj za zaštitu režima. Jedan broj njih je potražio utočište u Tunisu i Egiptu iz straha od odmazde, a neki od njih ne skrivaju nadu u povratak u Libiju.
Pojedine vođe “revolucionarne garde” nastanjene u Kairu oživjeli su televizijsku mrežu Al-Jamahiriya, koja je bila jedan od najistaknutijih medija u doba Gaddafija.
Tu su i bivši nezavisni dužnosnici koji nisu sudjelovali u zlostavljanjima tokom vladavine Gaddafija, a Libiju su napustili u prvoj fazi, poslije čega su riskirali povratkom u svoju zemlju.
Kada je u pitanju mogućnost da osobe bliske Gaddafiju igraju političku ulogu u novoj Libiji, Al-Hejrissi je to odbacio, s obzirom na to da “većina Libijaca vjeruje da je bivši režim bio uzrok uništavanja i korumpiranja političkog sistema u Libiji. Prema tome, ne postoji stvarna šansa da će se ovaj režim ili porodica Gaddafi vratiti na političku scenu, barem ne u neko dogledno vrijeme.”
