Jednostavna ilustracija dobro pogađa jednu stvar: agresivni vozači jesu problem, ali ponekad i vozač koji nepotrebno usporava tok saobraćaja može izazvati isti efekat.
Prva situacija je prilično jasna. Ako vam se jedan vozač zalijepi za branik, blica i vrši pritisak, problem je najčešće u njemu.
Premalo odstojanje povećava rizik od sudara, a takvo ponašanje se u sigurnosnim smjernicama redovno opisuje kao oblik agresivne vožnje.
Druga situacija je malo neugodnija za svakog vozača, jer zahtijeva dozu samoprovjere.
Ako vam se to ne dešava povremeno, već stalno i s više vozila, možda je vrijeme da se zapitate da li nepotrebno ostajete u preticajnoj traci, vozite sporije od toka saobraćaja ili se ne vraćate desno čim se za to stvore uslovi.
Pravila vožnje na autoputu upravo zato nalažu da se lijeva traka koristi za preticanje, a da se nakon toga vozilo sigurno vrati u desnu. Također, preporuka je da, ako je neko brži i želi da prođe, treba mu omogućiti prolaz na siguran način.
Naravno, to ne znači da je „lijepiti se“ uz branik ikada opravdano. Nije. Poenta ove ilustracije nije da opravda bahatost, već da podsjeti da vozač treba sagledati obje strane: i tuđe ponašanje i vlastite navike za volanom.
Minimalno sigurno rastojanje
U sigurnosnim preporukama često se navodi razmak od najmanje dvije do tri sekunde, a po lošem vremenu i više.
Zato je poruka jednostavna: ako vas jedan vozač „pritišće“, problem je u njemu. Ako vas „pritišće“ cijela kolona, možda je vrijeme da se zapitate da li i sami doprinosite nervozi i zastoju na putu.
Šta vi mislite, ko je veći problem: vozači koji se lijepe za branik ili oni koji „kampuju“ u lijevoj traci?