Tomislav Karamarko hrvatski političar, na društvenim mrežama je napisao svoje mišljenje i analizu o trenutnoj političkoj situaciji u BiH.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Svijet sa zebnjom prati rusko-ukrajinsku krizu i s nevjericom komentira priznavanje proruskih, separatističkih pokrajina Donjecka i Luhanska, koje su se proglasile neovisnim republikama na ukrajinskom teritoriju.
Rusija je sa spomenutim entitetima potpisala sporazum o uzajamnoj pomoći kojim im jamči sigurnost. Vojska od Gornjeg doma parlamenta ekspresno dobiva dopuštenje da može djelovati izvan granica Rusije. Sprema se, prema svemu sudeći, ekspedicija za “očuvanje mira”. Svakako, svi bismo smo voljeli da taj dramatični, preopasni zaplet riješi diplomacija te uspješnim pregovorima neutralizira ovo žarište.
Kad razmišljam o navedenoj političkoj situaciji, nameće se asocijacija na nama blizak problem Bosne i Hercegovine. Čini se da bi ta država Bošnjaka, Hrvata i Srba, dakle i naša domovina, mogla postati sljedeće problematično žarište. Žarište u njedrima Europe, jer “loptica će se možda prebacivati na tuđi teren”. Svjedočimo dugogodišnjoj srpskoj, secesionističkoj politici i nepriznavanju BiH. Svjedočimo izjavama nezgrapnog tragičara Dodika o odcjepljenju i osamostaljenju tzv. RS (koja je nastala etničkim čišćenjem i genocidom nad Hrvatima i Bošnjacima) iz sastava BiH. Što bi moglo biti sljedeće uprizorenje osim “prisajedinjenja s otadžbinom, majčicom Srbijom”?! A ta majčica, naoružana do zuba, mogla bi uputiti nekakve snage radi “očuvanje mira” i “srpskog sveta”. Modus operandi – Donjeck i Luhansk.
I zato, kad hrvatski glas zakrekeće – čuvajte Republiku Srpsku, ne mogu to ocijeniti nikako drugačije doli političkom glupošću, trgovinom ili izdajom hrvatskog nacionalnog interesa. Koju to RS treba čuvati? Onu koja je očišćena od Hrvata i Bošnjaka? Ili možda onu u čije ime Biljana Plavšić 1998. dodjeljuje Orden Karađorđeve zvijezde prvog reda popu Momčilu Đujiću, četničkom zločincu glavom i bradom. Ima toga napretek… Aksiom interesa RH i BiH jest – Srbija do Drine. Nestanak BiH je uvod u ostvarenje bolesnog sna – Virovitica, Karlovac, Karlobag.
Zapanjujuće je da vrli zagrebački diplomati nisu naučili niti shvatili što se valja iza brda pa prava hrvatskog naroda u BiH brane podrškom Dodiku. I hrvatska politika dotiče dno baruštine u trenutku kad mazohistički počinje suportirati projekt “velike Srbije”. Svjesno ili nesvjesno… A Hrvati su kao konstitutivni narod u svojoj domovini BiH doista obespravljeni. I bez prevelikih elaboriranja, vrijeme je da to shvate i bošnjačke političke snage te učine sve kako bi se to promijenilo. Bez “fige u džepu” i nagona za hegemoniziranjem Hrvata. Uostalom, to su percipirale i EU i SAD. Na potezu su gospoda Izetbegović, Komšić i ostali… Ravnopravnost Hrvata je ključ opstanka prijateljske nam BiH. Kad se to ostvari, tada će oni koji 9. siječnja odijevaju svečana odijela, a Srebrenica im je nesretna slučajnost, izgubiti tlo pod nogama.
A i međunarodna zajednica bi trebala biti konkretnija, pojačavajući vojnu nazočnost u blizini Drine. U nadi da će njeni vojnici tamo samo pecati ribu.
Možda je ovo za nekog crni scenarij, ali previše je onih koji uporno i opetovano ne žele povijest kao učiteljicu života, piše Tomislav Karamarko u svom priopćenju kojeg je objavio na društvenim mrežama.
