Nova dokumentarna serija Trainwreck na Netflixu istražuje fascinantne i uglavnom šokantne teme, ali najnovije izdanje pod nazivom Trainwreck: Poop Cruise djeluje kao neka loša košmarna halucinacija. Naslov sve govori, ovaj ludi dokumentarac bavi se famoznom “kruzer toalet katastrofom” koja je 2013. godine punila naslovnice medija. Kada je kruzer Carnival Triumph isplovio, raspoloženje je bilo na vrhuncu. Putnici su bili spremni za četverodnevni odmor, ali brod se nije vratio s istom pozitivnom energijom i party atmosferom. Prvih nekoliko dana sve je izgledalo savršeno, bife je bio pun, zabavni program odličan, a atmosfera vesela.
Bio je to idealan odmor… dok u jednom od strojarskih odjeljenja nije izbio požar, koji je doveo do potpunog nestanka struje i ostavio 4.000 putnika bez funkcionalnih toaleta. Od tog trenutka sve je krenulo nizbrdo. U dokumentarcu se taj horor prepričava kroz originalne medijske izvještaje i intervjue s putnicima i članovima posade, koji dijele svoja individualna iskustva. Trainwreck: Poop Cruise se uglavnom fokusira na pritužbe putnika o tome kako i gdje su obavljali nuždu, dok pritom gotovo u potpunosti zanemaruje stvarne i uznemirujuće činjenice koje je ovaj bizarni događaj razotkrio. Vrijeme je da to sagledamo iz prave perspektive.
Mit o crvenim vrećama je prenapuhan
Nije nimalo umirujuće kad se usred noći na brodu oglase alarmi, i nije ni čudo što su putnicima odmah pale na pamet scene iz filma Titanic. Nije bilo ledenog brijega, ali niko nije mogao ni zamisliti da će završiti zarobljeni na brodu prepunom urina i svega ostalog. Serija otkriva kako je posada pokušavala pronaći rješenja nakon što su toaleti prestali raditi, piše MovieWeb.
Sugerirali su da se tuševi koriste za “malu nuždu”, ali “velika” je predstavljala veći problem. Najbolje rješenje na koje su se mogli dosjetiti bile su crvene vreće. Putnici su trebali obaviti nuždu, zatvoriti vrećicu i ostaviti je u označeni kontejner u hodniku, odakle bi je osoblje odlagalo. Solidan plan, da su ga ljudi poštovali. Ali, mnogi nisu mogli vjerovati šta se od njih traži, i tako je počela katastrofa broda Carnival Triumph.
Umjesto da koriste vreće i odlažu ih kako je propisano, neki su putnici "krenuli svojim putem" i stvarali prave “poop lazanje”, kako ih je jedan član posade nazvao, na podovima toaleta, ili su nastavili koristiti nefunkcionalne toalete. U tom trenutku se samo jedno pitanje nameće – šta nije u redu s ljudima? Gađenje prema ideji obavljanja nužde u vreći djeluje gotovo smiješno kada se uporedi s odvratnim haosom koji je nastao zbog tog neposluha.
Naravno da niko ne želi vršiti nuždu u vreći, ali ove vreće su bile praktično i jedino rješenje koje je moglo spriječiti još goru situaciju. Otpadne vode, prelivene WC školjke, urin koji izlazi iz tuševa, smrad koji se širio zidovima, sve su to problemi koji su ionako bili neizbježni zbog nestanka struje.
Najuznemirujuće otkriće u dokumentarcu je ignorisano
Dok je najluđe izdanje iz serijala Trainwreck fokus stavilo na crvene vreće i kontroverzu oko njih, tek je površno dotaknulo ono što je zaista bilo zastrašujuće - ponašanje ljudi na palubi. Kako su kabine bile sve punije fekalijama i temperatura ispod palube rasla zbog pokvarenog klima-uređaja, putnici su počeli spavati na palubi. Umjesto da budu solidarni i organizirani, počeli su otimati ležaljke i stolice kako bi napravili vlastite "privatne zone". Gradili su šatore od deka i formirali mini-kampove, a čak su i krali stvari jedni od drugih.
To otvoreno nepoštovanje prema drugima je vjerovatno najodvratniji dio cijelog događaja i trebalo je biti mnogo više naglašeno u dokumentarcu. Kriza je otkrila ono najgore u nekim ljudima. Umjesto da pomognu jedni drugima i pokušaju se zajedno izboriti sa situacijom, neki su potpuno zaboravili šta znači biti čovjek i ponašali se krajnje sebično. A to je daleko, daleko odvratnije nego vršiti nuždu u vreći. Ako te je sram da vršiš nuždu u vreću, ali nije te sram gaziti druge ljude i ponašati se kao divljak, onda ti ozbiljno treba suočavanje sa stvarnošću.
Kao pokušaj da se smire nezadovoljni putnici, otvoren je bar i počela su se besplatno dijeliti alkoholna pića. Naravno, jer navodno “vatru treba gasiti vatrom”. Šalu na stranu, ko god je mislio da je besplatni alkohol pravo rješenje za kontrolu mase očito je tog dana predugo bio na suncu. Očekivano, putnici su se napili pokušavajući barem zadržati zabavni duh s početka putovanja i zaboraviti na smrad i haos. Ali situacija je postala samo gora.
Neki su počeli razbijati stvari, bacati vreće s izmetom preko ograde broda, gađajući druge putnike, a ubrzo su izbili i fizički sukobi. Poop Cruise je djelovao kao da je izašao iz neke crne komedije. Treba naglasiti i da su na brodu bila i djeca, što nije spriječilo neke da se ponašaju kao da su izgubili svaku trunku pristojnosti.
Ovaj potpuno nevjerovatan dokumentarac na Netflixu fokusira se na događaj koji je i tada privukao ogromnu medijsku pažnju, ali iz potpuno pogrešnih razloga. Kako je moguće da su crvene vreće i manjak bifea izazvali više buke i bijesa nego činjenica da je posada pokušavala osmisliti rješenja u nemogućim uvjetima?
Žaliti se na to djeluje, blago rečeno, smiješno. Da, tema jeste “poop cruise”, i nestanak struje je bio izuzetno neugodan, ali ono što je bilo zaista odvratno je način na koji su se neki ljudi ponašali, potpuno sebično, bez trunke ljudskosti. Trainwreck: Poop Cruise nas vraća u nekoliko smrdljivih dana kruzerske historije, ali istovremeno razotkriva koliko društvo može biti iskrivljeno kad stvari krenu loše.
Trainwreck: Poop Cruise dostupan je za gledanje na Netflixu.