Evropa je navikla na preokrete u zadnji čas na samitima, ali ovaj je podigao ljestvicu. Nakon maratonskog samita, lideri su se dogovorili o planu finansiranja Ukrajine na osnovu zajedničkog duga EU, iako su tri zemlje odbile da se pridruže. To nije bio plan koji je većina zemalja EU insistirala, a koji je predviđao korištenje zamrznute ruske imovine za pomoć ratnim naporima Kijeva, piše Politico.
Evo ko je pobijedio, a ko izgubio na ovom ključnom samitu za Evropu.
Belgijski premijer je održao majstorsku klasu stoičkog otpora korištenju ruske imovine, plana kojem se protivio od njegovog početka. Većinu vremena bio je jedini koji se opirao planu, sve dok Italija i nekoliko drugih nisu izrazile sumnje pred kraj dana.
Njegova ključna taktika? Nakon sedmica otpora korištenju zamrznute imovine, za koju je rekao da bi u velikoj mjeri izložila njegovu zemlju potencijalnoj ruskoj odmazdi, De Weverov tim se pojavio spreman da cijeli dan pregovara sa zvaničnicima Evropske komisije, samo da bi iznio zahtjev za "neograničenu" podršku od drugih zemalja EU.
To se pokazalo previše za podnijeti i učinilo je Plan B, zajedničko zaduživanje, jedinom opcijom (onom koju je malo ko želio, ali s kojom je većina mogla živjeti).
Giorgia Meloni
Prava kreatorica samita, italijanska premijerka Giorgia Meloni, diktirala je tempo trgovinskog sporazuma između EU i Mercosura, a također je savršeno tempirala svoju intervenciju po pitanju finansiranja Ukrajine.
Nakon što je sedmicama ostajao u sjeni, dok se Belgija borila protiv korištenja zamrznute ruske imovine, Meloni je pustio druge da iscrpe svoje mogućnosti prije nego što je intervenirao blagim poticajem kasno noću, kada je plan za reparacijski kredit već bio mrtav.
Diplomate EU su za POLITICO izjavile da Meloni nije ni uzela riječ da govori tokom prvog dijela samita, ali je ipak uspjela postići dogovor.
António Costa
Ako je pronalaženje povoljne ponude bilo teško, pronalaženje jedne u jednom danu graničilo je sa nezamislivim.
Pa ipak, to je oduvijek bio Costin cilj: svesti samite EU na samo jedan dan. Dok je većina lidera već pretpostavljala da će se održati i drugi dan ili čak i vikend Costa je uspio da to završi.
Nikada se nije u potpunosti obavezao ni na jednu opciju (za razliku od svog kolege u Berlaymontu), lebdio je iznad sukoba i ipak postigao dogovor.
Svi koji su učestvovali u ratu
Koliko god čudno zvučalo, budući da rat, a posebno ovaj, ne stvara prave pobjednike, svaki glavni akter uključen u rat u Ukrajini otišao je s nečim.
Volodimir Zelenskij je dobio novac koji mu je bio potreban, što je bilo najvažnije. Evropa je ispunila obećanje da će podržati Ukrajinu. Zamrznuta imovina Vladimira Putina neće biti korištena protiv njega. A Donald Trump i dalje ima mogućnost da iskoristi tu imovinu kao polugu u budućem mirovnom sporazumu.
Friedrich Merz
Teško je sjetiti se neuspješnijeg samita EU za njemačkog kancelara.
U roku od nekoliko sati, Merz je pretrpio dva velika poraza: odgađanje sporazuma s Mercosurom i, što je još odlučnije, torpediranje plana o zamrznutoj imovini koji je agresivno promovirao.
Sedmicama su Njemačka i njeni nordijski saveznici insistirali da je zamrznuta imovina jedino rješenje, tvrdeći da je zajednički dug nemoguć zbog potrebe za jednoglasnom odlukom i mađarskog veta.
Ishod je dokazao suprotno: zajednički dug i odustajanje triju zemalja. Podsjetnik da u Briselu nemoguće često samo znači da još uvijek nema političke volje.
Merz je rizikovao život, putujući u Brisel kako bi pomogao Ursuli von der Leyen u lobiranju kod De Wevera, a također je napisao i nekoliko autorskih članaka o tome kako bi bilo dobro koristiti zamrznutu imovinu. Činjenica da krediti za reparaciju nisu formalno isključeni - tehnički rad će se nastaviti - nije nimalo utješna.
Ursula von der Leyen
Predsjednica Komisije je otišla zajedno s Merzom u nastojanju da se zajedničko zaduživanje ne razmatra, iako je njen tim pripremio alternativne opcije.
Konačno je otvorila vrata zajedničkom dugu u govoru u Strazburu u srijedu ali je bilo prekasno da se pripišu zasluge za sporazum koji je na kraju postignut. Do tada se zamah već promijenio, a drugi su upravljali ishodom.
Mette Frederiksen (i Nordijci)
Danska premijerka se uglavnom držala po strani od onoga što je predstavljeno kao borba koju predvodi Njemačka, ali je Frederiksen, čija zemlja predsjedava Vijećem EU i širim nordijskim blokom tiho podržala narativ o "jedinoj igri koja je u gradu".
Ono što se ponovo pojavilo bila je poznata linija razdora: štedljivost nasuprot zajedničkom dugu, ovaj put prelomljena kroz spor oko načina korištenja zamrznute ruske imovine.
Na kraju je jedan tabor očigledno prevladao. Lideri su se složili da pređu na zajedničko zaduživanje kako bi pokrili finansijske potrebe Ukrajine za naredne dvije godine, ostavljajući po strani alternativne sheme koje su sedmicama dominirale debatom.
Mađarska, Slovačka i Češka
Trio je osigurao kratkoročnu i uglavnom finansijsku pobjedu izbjegavajući direktne obaveze slanja novca Ukrajini.
Ali pobjeda bi mogla skupo koštati. Novac će teći bez obzira na sve, a ovakav potez ih gura bliže statusu izopćenika unutar EU. Hoće li biti posljedica od ostatka EU? Vrijeme će pokazati.