Posjeta vrhunskog iranskog diplomate Pekingu, svega nekoliko dana prije nego što predsjednik SAD-a Donald Trump treba otputovati u kinesku prijestonicu, ponovo je stavila fokus na jedno ključno pitanje: može li Kina preuzeti ulogu posrednika za mir u sukobu između SAD i Irana?
Uz krhko primirje i povremene diplomatske pokušaje koji do sada nisu uspjeli donijeti trajan kraj ratu koji prijeti da uspori globalnu ekonomiju, i Teheran i Washington traže izlaz iz krize, piše CNN.
A Peking je, barem na papiru, očigledan kandidat da preuzme tu ulogu. Kina je dugo bila blizak diplomatski i ekonomski saveznik Irana, odnos zasnovan na zajedničkim tenzijama sa SAD i kineskoj potrebi za jeftinom naftom. Istovremeno, Kina ima otvoren kanal komunikacije s Washingtonom, kao i direktan pristup Trumpu tokom njegovog sastanka sa liderom Xi Jinpingom naredne sedmice.
Pitanje sukoba sa Xijem
Upravo je taj trenutak vjerovatno doveo iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija u Peking, gdje je izrazio velika očekivanja da Kina može spriječiti “kršenja međunarodnog mira i sigurnosti” tokom sastanka sa kineskim kolegom Wang Yijem, prema iranskom izvještaju o sastanku.
I Trump će vjerovatno otvoriti pitanje sukoba sa Xijem tokom svoje očekivane posjete, koja je prvobitno trebala biti fokusirana na ekonomsku konkurenciju između dvije sile, ali je sada zasjenjena ratom s Iranom.
Američki državni sekretar Marco Rubio nagovijestio je isto u utorak, kada je rekao novinarima da se nada kako će Kina izvršiti pritisak na Iran da ublaži svoju kontrolu nad Hormuškim moreuzom. Kineski zvaničnici već sedmicama pozivaju na prekid vatre i predstavljaju Peking kao mogućeg posrednika za mir, uključujući i Xijev opći prijedlog u četiri tačke za mir na Bliskom istoku, predstavljen prošlog mjeseca.
Wang Yi je tokom sastanka s Araghchijem ponovio kineski stav, obećavši da će Kina nastaviti pomagati pokretanje mirovnih pregovora i “igrati veću ulogu u vraćanju mira i stabilnosti na Bliski istok”, prema kineskom saopštenju.
Već sama činjenica da su obje strane u roku od sedam dana tražile razgovore s njim predstavlja uspjeh za Xija, koji želi učvrstiti kinesku ulogu globalne sile. Pregovaranje sa sve nepopularnijim američkim predsjednikom, opterećenim skupim ratom i željnim brzih političkih pobjeda, vjerovatno nije nepoželjna pozicija iz Xijeve perspektive.
Jača pregovaračka pozicija?
Kineski izvori upoznati sa situacijom nedavno su za CNN rekli da Peking oprezno smatra kako je višemjesečni sukob njegovog rivala s Iranom možda ojačao kinesku pregovaračku poziciju. Prema tim izvorima, trenutna situacija Kini može pružiti jedinstvenu priliku da iskoristi zastoj pred vjerovatno teške izbore za Kongres koji očekuju Trumpa, dok predsjednik želi američkim biračima pokazati konkretne uspjehe, poput velikih kineskih kupovina američkih poljoprivrednih proizvoda i Boeing aviona.
Međutim, drugo je pitanje koliko je Peking spreman vršiti pritisak kako bi približio strane miru – dok Xi pokušava balansirati između rastućih ekonomskih rizika rata i dugoročnih kineskih ambicija da se predstavi kao alternativna globalna sila SAD-u. Iako se na Zapadu često smatra da je Kina zadovoljna svaki put kada je američka vojska zaokupljena negdje drugo u svijetu, postoje konkretni razlozi zbog kojih Kina želi kraj sukoba.
Druga najveća ekonomija svijeta bila je relativno zaštićena od historijske globalne naftne krize koja pogađa njene susjede – uključujući ključne regionalne saveznike SAD-a – zahvaljujući ogromnim kineskim zalihama nafte, visokom nivou energetske samodovoljnosti i ranom prelasku na zelenu energiju.
Ali kako rat traje, te zalihe se troše – zajedno sa energetskom sigurnošću kojoj Xijeva vlada daje prioritet. Iako zasad nema nestašice energije, kineska ekonomija je i dalje pogođena visokim cijenama goriva, pri čemu je vlada zatražila od nacionalnih naftnih kompanija da djelimično apsorbuju te troškove. Globalno ekonomsko usporavanje izazvano ratom također bi pogodilo kinesku ekonomiju koja se u velikoj mjeri oslanja na izvoz. Postoji i zabrinutost da rat dodatno opterećuje odnose između SAD-a i Kine, koje Peking želi održati stabilnim kako bi smanjio prepreke vlastitim globalnim ambicijama.
Značajna ekonomska poluga
Analitičari navode da je Kina tokom sukoba nastavila kupovati iransku naftu, uvozeći prošlog mjeseca više od milion barela dnevno – koristeći zalihe iz plutajućih skladišta u Aziji, koja nisu pogođena američkom pomorskom blokadom Hormuškog moreuza. SAD su posljednjih sedmica pojačale ekonomski pritisak na kineske kupovine, koje su prošle godine činile više od 90% iranskog izvoza – što Pekingu daje značajnu ekonomsku polugu nad Iranom.
Washington je prošlog mjeseca stavio na crnu listu veliku kinesku petrohemijsku kompaniju za koju tvrdi da je veliki kupac iranske sirove nafte, što je do sada najveća kineska rafinerija pogođena takvim sankcijama. U rijetkom potezu, Peking je naredio domaćim kompanijama da ne poštuju sankcije uvedene toj firmi i još četiri kineske rafinerije koje su SAD stavile na crnu listu.
Kina bi mogla biti zadovoljna da ublaži ove tenzije i stekne dodatnu naklonost Trumpa predstavljajući svoju nedavnu diplomatiju s Iranom kao iskren pokušaj da pomogne Washingtonu da okonča rat.
Ipak, analitičari sumnjaju da bi Peking iskoristio svoj uticaj kako bi izvršio prevelik pritisak na Iran da prihvati američke zahtjeve, posebno bez jasnih ustupaka ili podsticaja iz Washingtona, piše CNN.