Na sajmu industrije u Hanoveru, najvećem na svijetu, posjetioci su ove sedmice mogli vidjeti robote koje pokreće vještačka inteligencija. Rukovali su se, odgovarali na pitanja na više jezika, pa čak i zavarivali metal.
Ali ono što je zaista privuklo pažnju nije bilo vidljivo ni dodirljivo, nalazilo se na serverima, piše DW.
Riječ je o podacima, sirovini budućnosti. Uskoro bi upravo oni mogli odlučivati tržišne bitke, pa čak i to koje će države i kompanije biti bogate, a koje zaostajati.
Država prikuplja podatke
Kina već godinama masovno prikuplja i privatne i industrijske podatke. Građani na osnovu toga u nekim sistemima dobijaju “ocjenu”, poznatu kao sistem socijalnog kredita, koji vlasti pravdaju borbom protiv prevara i podizanjem društvene odgovornosti.
Sada je fokus prebačen i na industrijske podatke. Kina ubrzano razvija digitalnu infrastrukturu, uz snažnu državnu podršku, subvencije i poreske olakšice.
Već je osnovana i Nacionalna uprava za podatke, a pravila o izvozu podataka dodatno su pooštrena. “Važni podaci” mogu se iznositi iz zemlje samo uz posebne dozvole, ali država sama odlučuje šta je “važno”.
Podaci kao nova moć
Evropske firme upozoravaju da u Kini postoji velika pravna nesigurnost jer se definicija podataka stalno mijenja.
Stručnjaci navode da Kina želi uspostaviti potpun “suverenitet nad podacima”, što otežava poslovanje stranih kompanija koje ne znaju kako i kada mogu koristiti informacije iz Kine.
Istovremeno, Peking ulaže u vještačku inteligenciju i digitalnu industriju kako bi smanjio zavisnost od stranih tehnologija.
Čak se razmatra i ideja da se podaci vrednuju kao imovina firmi – kao “digitalno bogatstvo” koje bi moglo uticati i na kreditnu sposobnost kompanija.
Evropa i Kina: zavisnost i rizik
Evropske kompanije, posebno automobilska industrija, i dalje zavise od podataka iz Kine, naročito za razvoj autonomne vožnje.
Ipak, pristup tim podacima je strogo kontrolisan, uz obavezne sigurnosne provjere i odobrenja kineskih vlasti.
Evropska komisija upozorava da je slobodan protok podataka ključan za trgovinu i investicije, ali da ga sve više ograničavaju političke i sigurnosne regulative.