Duboko u Himalajima, stotinama kilometara od gusto naseljenih kineskih obala, oštar zavoj zabačene rijeke postat će epicentar jednog od najambicioznijih i najkontroverznijih infrastrukturnih projekata današnjice.
Kina ondje planira izgraditi hidroenergetski sistem vrijedan 168 milijardi dolara, koji bi trebao proizvoditi više električne energije nego bilo koji drugi na svijetu. Projekat je ključan za budućnost u kojoj Peking vidi dominaciju električnih vozila i energetski zahtjevnih modela umjetne inteligencije. Iako ga snažno zagovara kineski lider Xi Jinping, projekat ostaje obavijen velom tajne, uprkos potencijalno dalekosežnim posljedicama za regiju i susjedne zemlje, piše CNN.
Hidroenergetski gigant bez presedana
Stručnjaci se slažu da će sistem, smješten u donjem toku tibetanske rijeke Yarlung Tsangpo, predstavljati inženjerski podvig bez presedana. Plan uključuje probijanje tunela kroz planinu kako bi se iskoristio pad nadmorske visine od čak 2.000 metara.
Time bi Kina preuzela kontrolu nad moćnom rijekom u regiji poznatoj kao „azijski vodotoranj“, i to u trenutku kada sigurnost vodosnabdijevanja postaje globalni prioritet. Iako bi projekat mogao pomoći Kini, kao najvećem svjetskom emiteru ugljika, da smanji ovisnost o uglju, njegova izgradnja prijeti uništenjem jedinstvenog ekosistema i domova autohtonog stanovništva.
Istovremeno, desetine miliona ljudi u Indiji i Bangladešu ovise o toj rijeci, dok utjecaj na ribarstvo i poljoprivredu nizvodno ostaje uglavnom neistražen.
Geopolitika na krovu svijeta
U Indiji su mediji projekat već nazvali potencijalnom „vodenom bombom“, a njegova blizina spornoj granici dviju nuklearnih sila pretvara ga u novo žarište dugogodišnjeg teritorijalnog spora. Uprkos ogromnim ulozima, projekat ostaje pod velom tajne, što dodatno produbljuje sumnje u namjere Pekinga.
Podaci prikupljeni iz službenih izvještaja i otvorenih izvora ukazuju na složen sistem brana, akumulacija i podzemnih hidroelektrana povezanih tunelima. „Ovo je najsofisticiraniji i najinovativniji sistem brana koji je planeta ikada vidjela“, izjavio je Brian Eyler, direktor Programa za energiju, vodu i održivost u Stimson centru u Washingtonu. „Istovremeno, to je i najrizičniji i potencijalno najopasniji.“
Kinesko ministarstvo vanjskih poslova u izjavi za CNN tvrdi da je projekat „prošao decenije temeljitih istraživanja“ te da su uvedene „sveobuhvatne mjere inženjerske sigurnosti i zaštite okoliša kako bi se osiguralo da neće negativno utjecati na nizvodna područja“. Ministarstvo dodaje da je Kina „održavala transparentnost“ i „otvorene kanale komunikacije sa zemljama nizvodno“.
Ipak, osim energetske nezavisnosti, Peking vjerovatno ima i druge prioritete – jačanje kontrole nad spornim granicama i područjima naseljenim etničkim manjinama. „Ako povežete tačke kineskog infrastrukturnog razvoja na Himalajima, one su strateški postavljene“, rekao je Rishi Gupta iz Instituta za politiku Azijskog društva u New Delhiju.
„Projekat je u skladu sa širim ciljem Kine da iskoristi prirodne resurse za konsolidaciju kontrole nad ključnim regijama poput Tibeta i njegovih granica.“
Rijeka Yarlung Tsangpo, najviša velika rijeka na svijetu, na jednom dijelu uz granicu s Indijom pravi dramatičan zavoj u obliku potkove, gdje na dionici dugoj svega 50 kilometara gubi oko 2.000 metara nadmorske visine.
Procjene govore da taj pad ima potencijal za proizvodnju oko 300 milijardi kilovat-sati električne energije godišnje, što je približno tri puta više od proizvodnje kineske brane Tri klisure, trenutno najmoćnije hidroelektrane na svijetu.
Yan Zhiyong, bivši predsjednik kompanije PowerChina, izjavio je 2020. godine da ovaj projekat „nije samo hidroenergetska inicijativa“, već i pitanje nacionalne sigurnosti. Iako se o njemu govori već decenijama, dugo se smatrao previše rizičnim. Sada satelitski snimci i drugi izvori potvrđuju da su pripremni radovi u punom jeku, a zvanična gradnja započela je u julu.
Seizmička prijetnja i tehnološki izazov
Projekat nosi ogromne geološke rizike. Područje spada među seizmički najaktivnija na svijetu, a dodatnu opasnost predstavljaju klizišta i poplave izazvane topljenjem ledenjaka. „Izazov će biti izgraditi sistem koji može ublažiti ili izbjeći sigurnosne rizike“, kaže Eyler.
Iako se kineski inženjeri ubrajaju među najbolje na svijetu, njihove će sposobnosti biti stavljene na dosad neviđen test. „Zapanjujuće je da su se odlučili na ovakav projekat u tako izazovnom geopolitičkom i geotehničkom okruženju“, rekao je Darrin Magee, stručnjak za kinesku hidroenergiju.
„Ako kinesko rukovodstvo vjeruje da može držati korak s vodećim svjetskim developerima umjetne inteligencije, onda je imati gotovo neograničen izvor električne energije izuzetno privlačna opcija.“
Ekološka cijena i sudbina lokalnog stanovništva
Kina ima dugu historiju kontroverznih projekata izgradnje brana, uključujući Tri klisure, zbog kojih je raseljeno više od milion ljudi. Sličan scenarij sada se nazire u ekološki izuzetno osjetljivoj regiji.
Veliki zavoj rijeke Yarlung Tsangpo okružen je najdubljim kanjonom na svijetu, domom drevnih šuma i ugroženih vrsta poput bengalskih tigrova i crvenih pandi. „Veliki zavoj Yarlung Tsangpoa jedan je od najizuzetnijih geoloških i ekoloških fenomena na planeti“, ističe Ruth Gamble, historičarka okoliša sa Univerziteta La Trobe.
Naučnici i aktivisti godinama upozoravaju na opasnosti, a jedna njemačka organizacija za ljudska prava optužila je Kinu za kršenje vlastitih zakona o zaštiti prirode.
Projekat će duboko poremetiti i živote lokalnog stanovništva, uključujući autohtone narode Monpa i Lhoba. Kineske vlasti priznale su da će biti potrebno „preseljenje lokalnih zajednica“, dok snimci na društvenim mrežama već prikazuju konvoje kamiona koji odvoze stanovnike u nova naselja bliže indijskoj granici.
„Preseljenje odnosi ljude i stvari, ali sjećanja ostaju“, napisala je jedna žena koja je bila primorana napustiti svoj dom.
Strahovi nizvodno i nova regionalna utrka
Najveća zabrinutost dolazi iz Indije, gdje Yarlung Tsangpo postaje Brahmaputra – rijeka o kojoj zavise milioni ljudi. Najviši zvaničnik indijske savezne države Arunachal Pradesh upozorio je da brana predstavlja „egzistencijalnu prijetnju“ i da bi je Kina mogla koristiti kao „vodenu bombu“, kontrolirajući protok vode po političkoj volji.
U New Delhiju tvrde da „pažljivo prate situaciju“. Kina već ima kontroverznu reputaciju kada je riječ o upravljanju branama na rijeci Mekong, gdje je optuživana za izazivanje suša nizvodno – što Peking negira. Kineski stručnjaci, s druge strane, tvrde da bi nova brana mogla pomoći u kontroli poplava, velikog problema u Indiji i Bangladešu.
Međutim, bez transparentnosti i saradnje, rizici bi mogli nadmašiti potencijalne koristi. „Iako bi brana mogla regulirati monsunske poplave, loše upravljanje – poput iznenadnog ispuštanja vode – moglo bi dodatno povećati rizik od katastrofa“, upozorava Anamika Barua, profesorica na Indijskom institutu za tehnologiju u Guwahatiju.
Potaknuta kineskim planovima, Indija sada gura vlastiti projekat brane na istoj rijeci, što je izazvalo protivljenje lokalnih autohtonih zajednica. „Stalno govore ‘Kina ovo’ i ‘Kina ono’, ali mi zapravo ne znamo šta Kina tamo gradi“, rekao je Tagori Mize, glasnogovornik lokalne grupe poljoprivrednika.
Stručnjaci upozoravaju da bi situacija mogla prerasti u opasnu utrku u izgradnji brana. „Kada bi dvije zemlje sarađivale, dio rizika mogao bi se izbjeći“, zaključuje Eyler. U suprotnom, za ovu rijeku „utrka u izgradnji brana između Indije i Kine postaje utrka prema dnu“.