Adis Arapović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, pitao je Vladu Federacije BiH ko i kako štiti informacione podatke građana odnosno ko brine o sigurnosti informacionih sistema u FBiH.
Svoj osvrt i odgovor je objavio na Facebooku. Objavu prenosimo u cijelosti:
Koji centralni organ se brine o sigurnosti informacionih sistema u Federaciji BiH, npr. podataka u Zavodu PIO, zavodima zdravstvenog osiguranja, kliničkim centrima, Poreznoj upravi, Finansijsko-informatičkoj agenciji, matičnim uredima, Centralnoj izbornoj komisiji, policiji, poštama, elektroprivredama, telekomima, namjenskoj industriji? Ko se brine o zaštiti podataka u vladama, ministarstvima i brojnim drugim institucijama u kojima se obrađuju, pohranjuju i prenose privatni, povjerljivi, tajni ili vrlo tajni podaci države, građana i kompanija?
Primjera radi, u Hrvatskoj je to specijalizirani Zavod za sigurnost informacionih sistema.
Da li svi ovi podaci imaju rezervne, zaštićene kopije? Šta ako se desi veći hakerski napad na neki od kritičnih sistema, pa se recimo onemogući isplata penzija, obračun plata, isporuka zdravstvene zaštite ili održavanje izbora? Ili neki manji, nevidljivi upad koji npr. poremeti biračke spiskove? Npr. u Srebrenici ili Mostaru?
Da li se iko preventivno brine za moguću krađu i manipulaciju podacima građana BIH, kao što je to bilo u mega-aferi Cambridge Analytica koja je drastično uticala na tok Brexit kampanje ili predsjedničke izbore u SAD? Krađa podataka, manipulacija, internet agresija i lažne vijesti presudile su referendum o Brexitu i ishod nekoliko izbora u Evropi i Americi. Da li mi mislimo da smo spremniji od Velike Britanije, SAD, Indije i drugih država? Ili mislimo da smo manje interesantni? Npr. kao Trinidad i Tobago, gdje je inostrani cyber inženjering takođe odlučio rezultate izbora?!
Navodno zaštićeni podaci građana su gotovo u potpunosti izloženi krađi, manipulaciji i zloupotrebama. Naši medicinski kartoni, relacije kretanja, podaci o našim kreditima, prihodima, kupovnim, prehrambenim ili kulturnim navikama, prekršajima ili krivičnim djelima, podaci o poslovanju naših firmi, ili naši ljekarski nalazi, trebali bi biti zaštićeni i sigurni. Uz garanciju države. Da li su?
Činjenica je da Federacija BiH još uvijek nema ni zakon, pa time niti jedan specijalizirani organ zadužen za koordinaciju i zaštitu informacionih sistema. To je neopisivo opasno stanje, jer država gubi digitalni suverenitet.
Prije sedam mjeseci tražio sam od Vlade Federacije informaciju kada će se donijeti Zakon o informacionoj sigurnosti. Odgovor je došao od Ministarstva prometa i komunikacija kojeg dajem na uvid javnosti. Zakon još nije razmatran na Vladi. Ovim putem tražim od Vlade da ovaj zakon hitno uputi u parlamentarnu proceduru, jer se rizik od informacione katastrofe povećava svakim novim danom!
