Analitičari bliski SDA i Demokratskoj fronti i njihovi botovi na društvenim mrežama svojski se trude da stvore utisak u javnosti o skorom političkom i ekonomskom kolapsu i propasti Federacije BiH pod vlašću Trojke, na čelu sa SDP-om.
Međutim, taj lažni narativ i gebelsovska propaganda na ozbiljnom su testu kada se suoče sa uporednim ekonomskim pokazateljima rezultata prethodne osmogodišnje vlasti SDA i Fadila Novalića (koji je poput antiheroja Superhika, dosljedno štitio kriminal i korupciju, čuvajući poslovne i finansijske interese, sefove i privilegije bogatih na štetu slabih i siromašnih) i trogodišnjeg upravljanja SDP-a i Nermina Nikšića kormilom Federacije BiH (koje ima prepoznatljive crte robinhudovske odlučnosti da se ograniči pohlepa i gramzivost tajkuna i krupnog kapitala, a da se, s druge strane, konkretno pomogne radničkoj populaciji i socijalno ugroženim kategorijama stanovništva većeg bh. entiteta).
Ofucani kišobran
Šta su, dakle, činjenice i dokazi, a šta su mokri snovi raspojasane SDfA ekipe i njihovih telala koji bježe od egzaktnih brojeva i egzistencijalnih pitanja, ali rado posežu za osobnim obračunima, fabriciranjem nepostojećih afera, nacionalističkim etiketiranjima i gnusnim uvredama, plašeći Bošnjake novim ratom i nestankom i nudeći im davno poderani i ofucani kišobran SDA.
Ponovna javna odbijenica iz SDP-a na zakulisne ponude SDA za postizbornu koaliciju očito izluđuje najveću bošnjačku stranku. Otuda više ne biraju ni riječi ni povod, a jedna od posljedica takve politike i narativa je da opet ostaju na uskom i kratkom koalicionom šiltetu na kojem uz njih može stati još samo DF, jer su Stranku za BiH, samostalnom kandidaturom njenog predsjednika Semira Efendića za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, izgleda izgubili.
Uz to, prave istu grešku kao pred zadnje lokalne izbore, kada su i Izetbegović i njegov štitonoša Željko Komšić euforično najavljivali propast kandidata i izbornih lista stranaka Trojke i trijumf SDA i DF-a, a na kraju su obje ove stranke postige ipak skromne rezultate u odnosu na očekivanja - posebno u Sarajevu.
Također, “prognozeri” kraha SDP-a, NiP-a i Naše stranke u oktobru u svojim opservacijama potpuno ignoriraju efekat snažne mobilizacija glasača Trojke (ali i onih koji su još neopredjeljeni) u situaciji kada je evidentno da će izborne liste SDA opet krojiti i voditi omraženi čelnici dinastije - bračni par Bakir i Sebija Izetbegović - što, posljedično, izaziva nezadovoljstvo i revolt nemalog broja onih unutar stranke koji imaju kredibilitet i izborni potencijal, ali nisu miljenici prve dame SDA.
Brojke i slova
U navijačkom transu megafoni SDfA idu toliko daleko kao da niko neće i ne može provjeriti ono što oni navode kao “sveopći nazadak”, a sam lider SDA, poznat kao apsolutna ekonomska neznalica, tvrdi da bi nas “još jedan mandat Trojke odveo u crni mrak”.
Zvanični statistički podaci, međutim, govore da je u mandatu Federalne vlade koju vodi Nermin Nikšić minimalna plata sa 596 KM povećana na 1.027 KM, naknada za roditelje njegovatelje sa 596 KM na 1.000 KM, invalidnine za prvu skupinu sa 403 KM na 773 KM, a za drugu skupinu sa 219 KM na 421 KM. Najniža penzija sada iznosi 666 KM.
Jednokratna pomoć penzionerima porasla je sa 100 na 250 KM, a borcima sa 100 na 200 KM. Prosječna plata povećana je sa 1.277 KM (maj 2023.) na 1.664 KM (decembar 2025.), dok je stopa doprinosa za poslodavce smanjena sa 41,5 na 36 posto.
Ukupna izdvajanja iz budžeta za podršku malim i srednjim preduzećima, industrijskim zonama i obrtima povećana su sa zatečenih osam na respektabilnih 28 miliona maraka.
Penzije, prema novom zakonu, samo u ovoj godini će ukupno porasti za 17,2 posto. Uvedene su porodiljske naknade od 1.000 KM u cijeloj Federaciji BiH, stipendije povratnicima od 1.200 KM, dječji doplatak sa 117 KM povećan je na 190 KM, a Fond solidarnosti je sa zatečenih 0 KM povećan na 77 miliona KM.
Ove brojke - osim što pokazuju kakav je ekonomski mrak iza sebe ostavila esdeaovska Novalićeva vlada - nepobitno svjedoče da je Nikšićeva vlada, u doista teškim uvjetima, uspjela voditi politiku koja balansirano jača ekonomiju, čuva privredu, brine o radnicima i održava socijalnu pravdu.
Strah od nokauta
To što SDfA analitičari i novinari ipak ne žele vidjeti očigledno, nije stvar samo njihove široko prepoznate pristranosti. Iza kompletne političko - medijske hajke krije se i ogroman strah Bakira Izetbegovića od ponovnog nokauta u srazu sa Denisom Bećirovićem u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Jer, to bi ga izborno patosiranje i definitivno moglo poslati u političku penziju i srušiti sa trona SDA, a samu stranku udaljiti od stola za kojim će se razgovarati o novoj vlasti.
Nikoga zato ne treba da čudi zašto SDA tako ustrajno bježi od priče o većim platama, penzijama i socijalnim davanjima (što jeste neosporan uspjeh Nikšićeve vlade i golem predizborni kapital), a istovremeno, bez ikakvih skrupula, baca svoje korupcionaške leševe u tuđa dvorišta, sedla crnog konja šovinizma i nacionalizma, vrši perfidnu zamjenu identiteta, ili pak širi najjeftiniji populizam i notorne laži, vjerujući da će na takvoj platformi dobiti predstojeće opće izbore.
Uglavnom, oktobar nije daleko. Tada ćemo saznati i ko ima bolje karte u rukama - SDA kao dokazani Superhik ili SDP kao moderni Robin Hud.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne održavaju nužno uređivačku politiku Raporta.