Izrael je u napadu na Teheran jučer navečer gađao Alija Laridžanija, čelnika iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. Izraelski ministar odbrane Israel Katz tvrdi da je Laridžani ubijen. Izraelski vojni zvaničnik je za BBC potvrdio da su Izraelske odbrambene snage (IDF) ciljale Laridžanija.
Na društvenoj mreži X i Telegram kanalu koji se pripisuje Aliju Laridžaniju nedugo nakon najava objavljena je rukom pisana poruka povodom sprovoda poginulih pripadnika iranske mornarice.
"Sjećanje na njih zauvijek će živjeti u srcu iranskog naroda, a njihova mučenička smrt u godinama koje dolaze ojačat će temelje Vojske Islamske Republike u sklopu oružanih snaga", stoji u poruci.
Istovremeno, najmanje dvije iranske novinske agencije, Tasnim i Mehr, javile su da će Laridžani uskoro objaviti poruku.
Ko je Ali Laridžani
Najviši iranski zvaničnik za nacionalnu sigurnost Ali Laridžani, jedan je od rijetkih ljudi kojima je Hameneji vjerovao da mogu da osiguraju opstanak režima u slučaju njegove smrti.
Oko 24 sata nakon napada na Teheran, Laridžani se obratio na nacionalnoj televiziji i društvenim mrežama, optuživši SAD i Izrael da su „zapalili srce iranske nacije".
„Mi ćemo zapaliti njihova srca“, rekao je. „Natjerat ćemo cionističke zločince i bestidne Amerikance da zažale zbog svojih postupaka.“
Iako takve oštre izjave nisu neuobičajene za Laridžanija, on je na međunarodnoj sceni izgradio reputaciju pragmatičara.
Tokom višedecenijske političke karijere profilirao se i kao nemilosrdni moćnik unutar režima i kao sposoban pregovarač sa Rusijom, Kinom, pa čak i sa SAD.
Otkad su SAD i Iran u otvorenom ratu, 67-godišnji Laridžani je odlučno odbacio tvrdnje predsjednika Donalda Trumpa da iranski lideri „žele da razgovaraju“ i da će do pregovora doći, što je Tramp izjavio za magazin Atlantic.
„Nećemo pregovarati sa Sjedinjenim Državama“, poručio je tada Laridžani na mreži X.
Svoju moć formalno izgradio kroz politički sistem Irana
Laridžanijeva nova pozicija na vrhu iranske hijerarhije donekle je bila iznenađujuća, jer formalno nije mogao naslijediti Alija Hameneija. I Hameneji i njegov prethodnik Ruholah Homeini bili su visoki šiitski vjerski učenjaci, imenovani za vrhovne vođe teokratskog sistema uspostavljenog nakon Islamske revolucije 1979. godine.
Laridžani, rođen u Iraku, nije alim. Međutim, potječe iz porodice sa dubokim vjerskim i političkim vezama unutar režima. Magazin Time jednom ga je opisao kao „Kennedyja Irana".
Njegov otac bio je veliki ajatolah. Brat Alija Laridžanija, Sadek Ardešir Laridžani, također je stekao titulu ajatolaha i izgradio političku karijeru, vodeći iransko pravosuđe od 2009. do 2019. godine. Drugi brat, Mohamad-Džavad Laridžani, visoki je vanjskoopolitički zvaničnik i bio je savjetnik pokojnog ajatolaha Hameneija. Još prije Hameneijeve smrti kružile su glasine da klan Laridžani pokušava da pozicionira nekog od svojih članova kao sljedećeg vrhovnog vođu.
Laridžanijev tast, Morteza Motahari, bio je blizak prijatelj Ruholaha Homeinija i njegov saradnik tokom revolucije 1979. godine.
Ipak, Ali Laridžani je svoju moć formalno izgradio kroz politički sistem Irana.
Rođen 1958. godine, Laridžani se pridružio Korpusu čuvara Islamske revolucije 1981. i služio kao komandant tokom ranih godina iransko-iračkog rata. Pohađao je vjersku školu, ali je potom diplomirao računarstvo i matematiku, a zatim stekao master i doktorat iz zapadne filozofije na Univerzitetu u Teheranu. Njegov akademski fokus, uključujući i doktorsku disertaciju iz 1995. godine, bio je njemački filozof Imanuel Kant.
Potisnuo ga Ahmadinedžad
Uporedo sa studijama filozofije, Laridžani je koristio svoje ratno iskustvo i porodične veze da izgradi političku karijeru, postavši ministar kulture u srednjim tridesetim godinama.
Godine 1994. ajatolah Hamneji imenovao ga je za šefa državne radiotelevizije, na čijem čelu je ostao narednu deceniju. Laridžani je tu instituciju koristio kao provladino propagandno sredstvo, nadgledajući programe poput „Hovijat“ (Identitet), u kojima su iranski intelektualci protivnici režima javno označavani kao izdajnici finansirani sa Zapada.
Prvi put se kandidovao za predsjednika 2005. godine, ali je osvojio manje od šest posto glasova u prvom krugu i nije ušao u drugi, dok je pobjedu odnio tvrdolinijaš Mahmud Ahmadinedžad.
Laridžani je potom postao generalni sekretar Vrhovnog savjeta za nacionalnu sigurnost i glavni iranski nuklearni pregovarač. Sa te funkcije se povukao 2007. zbog neslaganja sa Ahmadinedžadom.
Između saveznika i neprijatelja
Sukobi sa radikalnim tvrdolinijašima nastavili su da utječu na njegovu političku karijeru. Ipak, 2008. godine postao je predsjednik parlamenta i na toj funkciji ostao narednih 12 godina. U tom periodu odigrao je ključnu ulogu u osiguravanju zakonodavne podrške za nuklearni sporazum iz 2015. godine (JCPOA) između Irana i šest svjetskih sila — SAD, Kine, Rusije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske — koji je trebalo da ograniči iranski nuklearni program u zamjenu za ukidanje sankcija.
Trump je sporazum poništio tokom svog prvog mandata 2018. godine.
Godine 2020. Laridžani je dobio zadatak da nadgleda strateški 25-godišnji sporazum o saradnji sa Kinom, koji je finalizovan naredne godine.
Diskvalifikovan 2021. i 2024.
Ohrabren kineskim sporazumom, koji je predviđao 400 milijardi dolara kineskih investicija u iranski energetski sektor, Laridžani je ponovo pokušao da se kandiduje za predsjednika 2021. godine.
Neočekivano, Savjet čuvara ga je diskvalifikovao bez obrazloženja. Neki su spekulisali da je razlog to što njegova kćerka navodno živi u SAD i ima britanski pasoš, dok su drugi smatrali da je to učinjeno kako bi se otvorio put kandidatu režima Ebrahimu Raisiju.
No, Raisijev mandat prekinut je 2024. godine nakon što je poginuo u padu helikoptera. Laridžani je potom ponovo pokušao da se kandiduje, ali je opet diskvalifikovan. Na kraju je pobijedio umjereni Masud Pezeškijan.
Hameneijev čovjek u Moskvi
Prošlog ljeta Pezeškijan je ponovo imenovao Laridžanija za šefa Vrhovnog savjeta za nacionalnu sigurnost, čime je postao najviši zvaničnik Irana u području sigurnosti nakon dvanaestodnevnog rata sa Izraelom. Njegov utjecaj i pristup Hameneiju u mjesecima nakon toga zasjenili su samog predsjednika.
Smatran je ključnom figurom za obnavljanje nuklearnih pregovora sa SAD, a više puta je putovao u Moskvu kao izaslanik Hameneija kod Vladimira Putina, vjerovatno uz pomoć iranskog ambasadora Kazema Džalalija, njegovog bliskog saradnika.
Govoreći za Al Jazzeru nekoliko dana prije američko-izraelskog napada, Laridžani je rekao da je Iran posljednjih mjeseci iskoristio da se „pripremi" za rat.
„Otkrili smo svoje slabosti i ispravili ih", rekao je. „Ne tražimo rat i nećemo ga započeti. Ali ako nam ga nametnu, odgovorit ćemo.“