Kada se govori o bogatstvu u nekadašnjoj Jugoslaviji, prvo ime koje mnogima pada na pamet jeste Josip Broz Tito.
Njegov luksuz bio je bez premca: rezidencije širom zemlje, ostrvo Brijui, luksuzni vozovi, jahta „Galeb“, limuzine i avionska flota. Ipak, sve to nije bilo njegovo privatno bogatstvo, radilo se o državnim resursima kojima je Tito raspolagao kao doživotni predsjednik.
S druge strane, u socijalističkom sistemu, gdje je privatna svojina bila ograničena, postojali su i ljudi koji su uspjeli da se obogate. Najbogatiji privatni građanin SFRJ krajem osamdesetih bio je ugostitelj iz Skoplja, koji je 1988. godine prijavio prihod od čak 171 milion dinara.
Taj podatak objavila je tadašnja Poreska uprava, a prenijeli su domaći mediji. Ne zna se ko je taj ugostitelj iz Skoplja, njegovo ime nije zabilježeno u medijskim ili arhivskim izvorima. Sve što je poznato jeste da mu je prijavljeni prihod bio najveći u Jugoslaviji među privatnim sektorom.
Pored njega, visoko su kotirani i razni privatni poduzenici, ugostitelji, zanatlije, pa čak i pojedini muzičari i profesori, koji su uspijevali da u socijalističkom sistemu zarade više nego mnogi direktori državnih firmi.
Međutim, odgovor na pitanje „ko je bio najbogatiji čovjek SFRJ“ zavisi od toga kako se bogatstvo mjeri. Ako govorimo o privatnoj imovini, tadašnji najbogatiji ugostitelji ili mali privrednici teško da su mogli da se mjeru sa Titom. Ako pak govorimo o moći i pristupu resursima, Tito je bio apsolutno nedodirljiv, njegov luksuz i privilegije nisu mogli da dostignu ni najuspješniji privatnici Jugoslavije.
Titovo bogatstvo:
Rezidencije u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i na Brijunima
Ostrvo Brijuni kao lična oaza
Jahta „Galeb“ i luksuzni vozovi
Limuzine i avioni pod državnom zastavom
Neograničen pristup državnom bogatstvu
Najbogatiji privatnik (ugostitelj iz Skoplja):
Prijavljen prihod: 171 milion dinara
Privatne vile i restorani
Status „milionera“ u zemlji gdje je prosječna plata bila svega nekoliko stotina dolara
Bogatstvo stečeno isključivo na tržištu